Claudio Madirazza
30. ožujka 2021
Reklamni letak tvornice Hamad koja je bila najpoznatija po proizvodnji i prodaji Buhačevog insekticida diljem svijeta.
Proizvod je bio nagrađivan odličjima za iznimnu kvalietu na mnogobrojnim svjetskim sajmovima.
Tvornicu su osnovale obitelji Halbarth i Madirazza (HAMAD je skračenica njihovih prezimena) 1897.
28. veljače 2019
Laboratorij i ambulanta Instituta za malariju (osnovan uz pomoć Rockefellerove fondacije 1922.), današnja zgrada Malarije (iz knjige A. Sfarčića "O malariji i njezinom suzbijanju u Dalmaciji 1923. god.", Zagreb 1924)
Marin Giljanović
9. siječnja 2019
Evo za one koji nisu znali ovi detalj o tomen da je davne 1946 godine Slobodna Dalmacija objavila ovi clanak o "tvornici" koja je montirala aute na Divuljama
RAD MONTAŽE KAMIONA DASP-a U DIVULJAMA
Izvor :Arhiv Slobodna Dalmacija od 17.03.1946
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/pvpages/pvpages/viewPage/…
nažalost sliku teksta nemogu petat dovoljno veliku da ga možete procitat pa ce te se ipak morat poslužit poveznicom na arhiv SD ...ili skinite odavde sliku clanka pa je provajte povecat ......ma je zanimljivo
Ela Franić
2. siječnja.2018
Detalj na zidu Pinakoteke,zna li ko šta znači?Znaš li ti Marine Giljanoviću?Baš san kurjožasta!Marin Giljanović- Ela Franić - Ne neznan pravo znacenje ali najvjerojatnije je to utuka ili sam meštar Radovan ili neki šegrt iz njedovr skule , jerboje na toj crkvi ( Ivana krstitelja) ima tih uklesanih znakova isto ka i na katedrali koja ih je puna a po svemu sudeci isti je meštar bija ......ovo je cvitni detalj tkz. šesterolist i poviše njega škvara ma pravo znacenje neznan ....jel vezano samo za meštra ili ima koje znacenje vezano za Benediktince neznan ............a neznan i zašto su vrata do tog detalja zazidana .......ali se zna da su na toj crkvi nisko uklesani grbovi Ceginih i Cipikovih a ispod njih su grobovi pa je možda ispod ovoga znaka pokopan koji meštar koji je to mirita - a ko ce ga znat :)
****
Na Korculi ovu ticicu zovu TROGIR ......svašta se nauci na netu ...."Naziv je trogir – kako na Korčuli u Dalmaciji zovu pticu Emberiza melanocephala (crnoglava strnadica) – u etimološkoj vezi s imenom grada Trogira, budući da je ta ptičica nalik tradicionalno odjevenim Trogirkama." .......... Renata Dragicevic Ruda odakle ti i suprug u ovome radu ? ....IZVOR : https://hrcak.srce.hr/file/145187
*********
Kopija je, među ostalim, bila izložena u Parizu 1950. na izložbi "L`art medieval Yougoslave" - "Srednjovjekovna umjetnost naroda Jugoslavije"
Izvor: Gliptoteka HAZU
hvala Trogir Time Travel na pronalasku
********
godina 1922.
skela na kanpanelu..... ovu do sad nisan vidija......skela je od prvog poda pa naviše
izvor slika : http://www.culture.fr/
Godina je 1979. , radi se na izmjeni krova krstionice
izvor slike : Arhiv konzervatorskog zavoda u Splitu
Trogir je kovao vlastiti novac (bagattino) od bakra s likom zaštitnika grada svetog Lovre.Uredba o kovanju novca donesena je 19.ožujka 1492.godine.
Pečat trogirske komune iz XIII. stoljeća.
ostaci grčkog Traguriona iz 3.st prije k.pronađeni 1897
Evo mali dodatak uz onu pricu kako su naše babe prale robu .Da mlađi naraštaji nebi mislili da su ove skaline po obali ucinjene da bi se moglo skalat do mora ,dobro je malo napomenit radi cega su te skale tu zapravo.Skale su tu jerbo se tu prala roba...namakala i mlatila sa komadon daske/mlatilon .....samo to su bila nika druga pradavna vrimena ...
Prema natpisu na crkvi Sv. Nikole ženskog benediktinskog samostana u Trogiru, zvonik crkve dala je sagraditi opatica Pelegrina 1598
Pelegrina je bila unuka poznatoga Koriolana Cipika po kojemu se u 16.stoljecu pod naziva Koriolanović.Pelegrina je postal opatica Benediktinskog samostana svetog Nikole.Te kao pripadnica reda daje podici zvonik samostanske srkve. Znaci zvonik je podigla Pelegrina a ne njena sestra Milica (Nikolina) koja je poznata u književnosti po pohvalnim stihovima koje joj je uputija Hanibal Lucić.
Ženska glava koja je uzidana na procelju zvonika ,svojevrstan je potpis meštra Bokanića ,koji je takve detalje ugrađiva u zaglavlja lukova oltara i prozora.Predpostavka je da lik žene predstavlja Pelegrinu ali nemože se sa sigurnoscu ustvrdit jer nema pisanog traga o tome.
Izvori : “Trogirski i hvarski opus Trifuna Bokanića”-Radoslav Bužančić i “Oporuke Pelegrine,Petra i Koriolana Cipika”-Ivo Babić
Romanički prozor (Nemani proždiru bludnicu),XIII. st., katedrala sv. Lovre,
Na trgu je bio postavljen i „stup srama” (berlina), ali u trogirskim notarskim
spisima ne nalazimo presudu vezanu uz njega. Prema statutu, svatko tko bi hulio Boga ili svece (a ne bi platio kaznu), morao provesti pola dana ad berlinam in platea. Tako bi kažnjenik bio javno osramoćen pred cijelom zajednicom. Na stupu kraj trogirske lođe još se može vidjeti dio željeznog lanca, za koji se samo može pretpostaviti da je pripadao stupu sramote kasnoga srednjeg vijeka. Mjesto bi u svakom slučaju bilo odgovarajuće: osoba vezana uz taj stup bila bi viđena od cijele zajednice, što je i bila svrha sramotne kazne.
Globa za neposluh, doduše, bila je mala, ali onaj tko ne bi platio
stavljao se gol na stup sramote (poni debeat nudum ad berlinam). Ondje
su trebali ostati od izlaska do zalaza sunca. Slična se kazna predviđala
i u slučaju ne dolaska za obranu grada na ugovoreni znak za vrijeme
genoveškovenecijanskog rata.
Godine 1386. izvedeno je jedno javno političko smaknuće na glavnom trgu - odrubljena je glava Augustinu Casottiju
Godine 1386. izvedeno je jedno javno političko smaknuće na glavnom trgu - odrubljena je glava Augustinu Casottiju
Raspelo 14. stoljeća iz župne crkve u Segetu (djelo Majstora kapele Orlandini) poslije restauratorskog zahvata Mateja Sternena 1925. godine (Fototeka Konzervatorskog zavoda u Splitu,)
Meštrovićeva skulptura iz 1933,otkrivena 1938. koja predstavlja hrvatskog bana i biskupa Petra Berislavića (ubijenog od strane Turaka 1520.) bila je izložena na središnjem trgu grada Trogira. Tijekom talijanske fašističke vlasti skulptura je bila uništena. U 1970.-im godinama je na isto mjesto postavljena replika. Petar Berislavić bio je bliski prijatelj slavnog hrvatskog književnika Marka Marulića koji je opisao njegovu tragičnu smrt.
Nikola Firentinac, Krunjenje Bogorodice u luneti kapele bl. Ivana Trogirskog, oko 1480
Mali pogled na skladište koje se nalazilo između Kneževe palace i crkve sv.Ivana krstitelja a koje je radi trošnosti srušeno u 19.stoljecu .
A na slici se lipo vidu i ponistre zadnjeg kata Kneževe palace prije renoviranja
I tako visi on iznad naših glava od 1561.godine
Prilikom demontaže kipa sv.Mateja iz njegova ležista na vijencu atike zvonika pronađen je bizaran detalj.
Nairme, kada je sredinom 17. st. kip sv. Mateja prirađen iz interijernog kipa u kip na otvorenom, u ležiste je umjesto suvremene kovanice ubacen broncani rimski novcic kovan za Konstancija Klora krajem III. st. Teško je proniknuti u motive koji su potaknuli nepoznatog klesara na poigravanje stoljecima. Vjerovatno nije bija poznavatelj anticke numizmatike vec je u liku zemaljskog tetrarha okrunjenog zrakama prepoznao sveca sa svetokrugom pa je položio tu sicusnu popudbinu kao zavjetnu medaljicu na spomen prenošenja kipova apostola.
Kip Krista spasitelja na crkvi sv.Sebastijana -1480 .godina /radiona Nikole Firentinca
Prema dokumentu iz 1330., javne zakletve odvijale su se „nad križem i knjigom Evanđelja” koji su bili postavljeni IN PLANCHA ROTUNDA na trgu. Prema Luciću ova se nalazila na mjestu „staroga zastavnoga stupa”, a koji se nalazio između „novoga zastavnoga stupa” i crkve Sv. Marije de platea . U dokumentima 15.stoljeća ta se plancha rotunda locira in plathea prope stendardum sancti Marci,odnosno ispred gradske lože.
Građanska inicijativa živi u Trogiru od davnina .
Letak protiv nacelnika opcine Josipa Nutrizia iz 1848.
Ovo je letak kojim se pozivaju Trogirani da se ujedinu kontra nacelnika koji je zagovara autonomiju Dalmacije u okviru Carevine Austrije,a protiv sjedinjena Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom.Pisac letka poziva se na zagovor sv.Ivana koji ih je oslobodija pretora pa ga molu da ih oslobodi i potesta:pisac letka je nepoznati trogiranin.
Letak protiv nacelnika opcine Josipa Nutrizia iz 1848.
Ovo je letak kojim se pozivaju Trogirani da se ujedinu kontra nacelnika koji je zagovara autonomiju Dalmacije u okviru Carevine Austrije,a protiv sjedinjena Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom.Pisac letka poziva se na zagovor sv.Ivana koji ih je oslobodija pretora pa ga molu da ih oslobodi i potesta:pisac letka je nepoznati trogiranin.
Malo nepoznatoga o poznatome :
Statutom je bilo zabranjeno kartati
se ili kockati za novac unutar cijeloga grada, osim na glavnom trgu i
njegovoj blizini. Trg su čuvali komunalni službenici (custodes plateae),
pa su igre za novac (koje su vjerojatno često završavale svađom i
tučnjavom) mogle biti nadzirane. Ta odredba ne samo da dočarava sliku
svakodnevnoga života, nego i pokazuje komunalno reguliranje gradskih
prostora.
Grafiti urezani u kamen predvorja katedrale (s lijeve i
desne strane portala) pokazuju da su se ovdje igrali šah i trilja
(mica). Takve igre nalazimo urezane u kamen i u drugim gradovima
Dalmacije. U Trogiru je dosta grafita sačuvano i na istočnom zidu
sakristije Sv. Ivana Krstitelja.
U blizini samostana, in circuitu monasterij sancti Johannis, održavali su se u 13. stoljeću i godišnji običaji. Građani su sudjelovali u igri gdje su birali „kralja” i „borili se oružjem”. Trogirski zapis iz 1272. najstariji je spomen te srednjovjekovne igre u Dalmaciji. Izabrani je „kralj” dijelio komentare prolaznicima, zabavljajući tako gradsko stanovništvo.
U blizini samostana, in circuitu monasterij sancti Johannis, održavali su se u 13. stoljeću i godišnji običaji. Građani su sudjelovali u igri gdje su birali „kralja” i „borili se oružjem”. Trogirski zapis iz 1272. najstariji je spomen te srednjovjekovne igre u Dalmaciji. Izabrani je „kralj” dijelio komentare prolaznicima, zabavljajući tako gradsko stanovništvo.
***
U središtu grada održavale su se gradske svečanosti i igre. Statutarna
odredba iz 1386. spominje vitešku igru koja se odžavala na dan patrona
grada, Sv. Ivana(14. studenoga). U toj igri, poznatoj kao palium
balistrariorum, strijelci su se na konjima natjecali za palium, odnosno
plašt koji je predstavljao nagradu u natjecanju. Održavanje palija na
trgu spominje se ponovno 1431., te 1587., kad je knez odlučio obnoviti
stari običaj priređivanja viteških igara na dan patrona grada Sv. Ivana.
Svečanosti u čast gradskih zaštitnika tipične su u srednjovjekovni
dalmatinskim gradovima. One su imale veliku političku važnost, ne samo
crkvenu.Takvi su događaji bili dio političke ideologije koja je
nastojala održati društveno jedinstvo i političku odanost.
***U lapidariju Muzeja možete naletit na oštećeni luk oltarne ograde iz neposredne trogirske okolice, iz Malog polja, gdje je nekoć stajala crkvica Sv. Mihovila od Ivernića. Sačuvan je dio s tekstom:
* DE DON1S D(e)I ET S(an)C(t)I MICHAEL! ARHANGEL! Q ...
Istokracni trokut uklesan u zapadno procelje trogirske krstionice- dovrsene 1467. godine koji je mjerni in strument stosadrzi sve vaznije mjerne jedinice od najvece trstike (206,5 cm) do stope i dlana. Ovaj javni mjerni trokut pokazuje vrijednost mjera za duzine u Trogiru u XV. stoljecu, a sluzio je vjerojatno za provjeru duzina gradevnih elemenata u projektima Andrije Alesija i Nikole Firentinc a: u dovrsavanju gradnje same krstionice, kasnije i kapele Ursini, mozda i retabla "oltara Pravde" u trogirskoj lozi
Biskup Nikola Casotti u svojoj oporuci ……ostavlja i nalaže da se na
srebrenom vrču na kojem je grb gospodina kralja napravi cijev i poklopac
od srebra od ostalih njegovih vrčeva; taj vrč ostavlja crkvi sv. Lovre,
tako da budući biskup može za oltarom iz njega prati ruke. Biskup je
posjedovao veći broj vrčeva, što je razvidno iz izraza: de aliis suis
nappis. Vrč koji mu je poklonio kralj
upravo je onaj koji se čuva u riznici katedrale i za koji bi tradicija
htjela da je poklon kraljice Elizabete Kotromanić, žene kralja Ludovika
I. Anžuvinca. Na tom vrču, istina, nema kraljevskoga grba, no on je
mogao s vremenom nestati. Prilikom recentne restauracije zamijećeno je
da je vrč doživio naknadne preinake. Dakle, po svoj prilici, vrč koji se
koristio u profane svrhe preinačen je za liturgijske potrebe i kao
takav je do danas sačuvan u riznici trogirske katedrale, i to s
pridodanim poklopcem i lijevkom.
Prilikom obnove crkve sv.Nikole 1987/88. godine izvrsena su arheoloska
istraživanja koja su na svitlo dana donila ovi kameni ulomak sarkofaga
koji potjece iz anticke radionice iz polovice 3 stojelca prije Krista .
Veci broj kamenih ulomaka ovog sarkofaga bija je upotrebljen za izradu
odvodnog kanala. Djelovi sarkofaga su sa prikazima Ahila i konja iz
scene Otkupa
Hektorova tijela.
Hektorova tijela.
___________________________________________
Zna je naš svit koja je ura i bez reloji koji jemaju lance i cinidu tika taka ...... malo uređene podloge i komad tondina uboden na pravo misto i ekola .
______________________________________
POLOŽAJ STARIH JUŽNIH VRATA ( rubrika ako niste znali smile emoticon )
Samostan sv. Nikole u Trogiru najstariji je ženski samostan benediktinskog reda u dalmatinskim gradovima. Prema prijepisu isprave iz 1064. Godine građani Trogira sestrama poklanjaju crkvicu, kucu bl.Dujma, kod Vrata Gospodnjih (porta dominica), kao i obalu pred njom. Prilikom obnove crkve 1987/88. godine izvršena su arheološka istraživanja koja su pokazala da se najranija crkvica navedena u fundacionoj ispravi krije ispod visokog nasipa na kojem je podignuta danasnja crkva. U opisu gradskih zidina I. Lucić je naveo da su lucka vrata, ranije zvana Gospodnja, a sada velika, u starini bila na izlasku ulice koja je polazeci od kopnenih vrata jednom stranom trga vodila prema luci, na istome mjestu gdje je sada zvonik ili dvoriste redovnica svetog Nikole. Arheološkim je istraživanjima utvrđeno da su se stara gradska vrata nalazila na položaju vecih sjevernih vrata današnje crkve sv. Nikole kraj vanjskog zida dvorista.