ZDRAVI I VESELI BILI - ova internet štacija namjenjena je svima kojima je Trogir u srcu. Stranice je poveznica sa Facebook grupom "Trogir kroz povijest" kako bi se izbjega nedostatak u preglednosti objavljenih fotografija i članaka. Ovde je sve ono šta je objavljeno u grupi sortirano po kategorijama da je lakše pronac.
Trogir kroz povijest :https://www.facebook.com/groups/605241072892601/

U koliko je sadržajem ovog bloga povrjeđeno neko od Vaših prava (vlasništva , privatnosti ....) kontaktirajte nas . Hvala

nedjelja, 20. siječnja 2019.

Sv. Marija od Plokate




CRKVENO GRADITELJSTVO

RANOKRŠĆANSKE I PREDROMANIČKE CRKVE TROGIRA I ČIOVA
autori : Krešimir Regan, Branko Nadilo


Ostatci crkve Sv. Marije

Južni je dio glavnoga trogirskog trga zapravo neprekinuti niz crkava. Tu su ostatci crkve Sv. Marije, mala zavjetna crkvica Sv. Sebastijana sa zvonikom (podignuta iznad trijema crkve Sv. Marije) i iza gradske lože crkva Sv. Barbare, negdašnja crkva Sv. Martina. Najzanimljivija je svakako najistocnija koja se nalazi nedaleko opisane crkve Sv. Ivana Krstitelja – Sv Marija od Poljane (S. Maria de Platea), a koju još zovu Sv. Marija od Plokate, Sv. Marija na trgu, Sv. Marija Rotonda ili jednostavno Sv. Marija. To je jedna od osam poznatih šesteroapsidnih dalmatinskih crkava i treca po ocuvanosti, iza crkve Sv. Trojice u Splitu i Sv. Marije u Zadru, iako je 1833. temeljito srušena, a nedavno djelomicno i u temeljima rekonstruirana. 

Crkva se inace prvi put spominje 1263. u zapisima pisarnice trogirske opcine. Ti se zapisi odnose na zemlju, ali su cesto dokumenti u njoj, ispred nje ili pokraj nje sastavljani. Prvi opis crkve potjecu iz 17 st., a napisao ga je Ivan Lucic koji istice veliku starost i naziva je Madona della Piazza. Spominje i njezin portik (predvorje) na zapadnoj strani koji je 1477. preuređen u zavjetnu crkvu Sv. Sebastijana, za spas od kuge, s gradskim satom. Naime taj je kršcanski mucenik (stradao 305.) inace zapovjednik Dioklecijanove tjelesne straže, uz Sv. Fabijana i zaštitnik od kuge. O crkvi piše i Andreis  koji spominje veliku starost, okrugli oblik i cetiri oltara, a poslije se u jednoj biskupskoj vizitaciji iz 1756. uz starost i okrugli oblik navode samo dva oltara. Najvažniji je opis iz 1833. prije njezina rušenja prenio 1939. Urban Krizomali, svecenik i vjerski pisac, gdje se izricito tvrdi da srednja kupola strši nad manjim kupolama . Najstariji je crtež sacuvan u katastarskom planu Trogira iz 1830. gdje se u župnom vrtu na jugoistocnom uglu trga uz crkvu Sv. Sebastijana nazire građevina šesterolisnog tlocrta.
Iskapanja su u vrtu župne zgrade u Trogiru zapocela 1957., a s najnužnijim konzervatorskim zahvatima nastavljena 1959. Radove je u sklopu doktorskog rada vodio Tomislav Marasović. Podrucje je istraživanja bilo omeđeno vrtnim zidom s istocne i sjeverne strane i to je zapravo bio zid nedovršene kuce zapocete sredinom 19. st. Veci je dio bio prekriven raznovrsnim raslinjem, a samo je južni dio bio poplocen. Nakon uklanjanja vegetacije rađena su sondažna istraživanja i potom se prišlo sustavnom iskapanju. Iskopano je cijelo podrucje šesteroapsidne crkve, a potom i međusobni spoj Sv. Marije i Sv. Sebastijana jer je zid nove crkve presjekao veci dio zapadne apside. Istraživanja su 1959. nastavljena iz crkve Sv. Sebastijana, ali i uklanjanjem plocnika, skidanjem istocnoga zida i utvrđivanjem sjeverozapadne apside.

 Potvrđeno je da je crkva Sv. Marije tlocrtno imala oblik šesterolista s najvecim vanjskim promjerom 11 m. Oko okrugle osnove pravilno su bile nanizane polukružne apside. Unutrašnji je promjer kružne osnove iznosio 6 m, a prosjecni unutrašnji promjer apsida 2,6 m. Debljina je zidova bila jednolicna (0,7 m), osim na spojevima apsida (0,6 m). Ulaz je bio na zapadnoj strani, a prezbiterij na istocnoj. Crkva je građena rusticnom tehnikom priklesanih lomljenaca, položenih u nepravilnim slojevima u obilati sloj vapnenog morta. U unutrašnjosti su zapažene tri podne razine, najniža u zapadnoj apsidi, u svetištu povišena za 15 cm i treca, najviša pred pragom zazidanih vrata crkve Sv. Sebastijana. Na sredini je pronacen sarkofag koji je bio ispod poda izvorne crkve, a pokrovnica mu je bila sastavni dio plocnika. Otvore osim na zapadu nije bilo moguce utvrditi, a za svod se prema ostatcima u zapadnoj apsidi ustanovilo da pocinje nad vijencem i da se pruža oko cijele apside. Za oblik i dimenzije tambura, po analogiji s crkvom Sv. Trojice u Splitu, utvrceno je da pocinje nad vijencima apsida i da kupola završava cunjastim krovom. Vrijeme je njezina nastanka određeno vrlo široko – od 8. do 11. st.  Rezultati istraživanja objavljeni su 1963., a slucaj je htio da je te iste godine americki povjesnicar umjetnosti prof. Thomas McCormick, tragajuci za crtežima francuskog graficara i arhitekta Charlesa Loiusa Clerisseaua (1721.-1820.), u Ermitažu u Sankt Peterburgu pronašao crtež trga u Trogiru iz 1757., što ga je autor izradio kao clan istraživacke ekspedicije britanskog arhitekta Roberta Adama koja je te godine proucavala i snimala Dioklecijanovu palacu u Splitu.

Kako je na crtežu bila jedna centralna građevina, obratio se za pomoc  Tomislavu Marasoviću. Crtež je omogucio kompletiranje spoznaja o crkvi Sv. Marije. Potvrđeno je da je to bila građevina cistoga šesterolisnog tlocrta, sa šest konha (latica) radijalno raspoređenih oko kružne osnove. Apside su bile presvođene polukupolastim svodom, a središnji je kružni prostor s kupolom nad tamburom bio nešto viši od pretpostavljenog. Zahvaljujuci crtežu utvrđena je i rašclanjenost vanjskih zidova apsida i tambura plitkim nišama, kao i dva dekorativna vijenca pod krovovima polukružnih konha . Time je konacno riješen izgled crkve, ali je otvorena još žešca rasprava o vremenu njezine izgradnje, posebno zbog vec spominjane stare notice koju su navodili Petar Lucic i Ivan Lucic, ali i Farlati, gdje se kao vrijeme gradnje ili obnove iz temelja spominje 8. st. Sada je vrijeme gradnje pomaknuto na 10. ili 11. st. jer je zakljuceno kako se takve složene građevine nisu mogle graditi u 8. st. A spomenuta se tvrdnja, ako je uopce autenticna, možda odnosi na prijašnju gradnju koja je poslije pretvorena u šesteroapsidalnu. Mnogo se raspravljalo i o pronađenom sarkofagu i o tome je li bio u izgrađenoj crkvi ili je donesen poslije . No to je potaknulo raspravu o vremenu nastanka i svrsi svih naših centralnih građevina, od jedne do šest apsida koje su uglavnom grupirane na širem zadarskom podrucju te na Krku i u Splitu i okolici. Ponovno je osnažen davni zakljucak da im je osnovni uzor bila zadarska krstionica, štoviše mnoge crkve imaju i iste dimenzije. I ovdje je zakljucak bio da su se takve crkve gradile samo u 11. st., s izuzetkom najvece, Sv. Donata u Zadru koja je navodno građena pocetkom 9. st. Jedan od razloga za određivanje nastanka tih crkava bio je i nacin građenja. Međutim to se pokazalo nepouzdanim kriterijem jer su slicno građene i crkve iz starokršcanskog razdoblja. Sve u svemu rasprava o nastanku i svrsi naših centralnih crkava ipak još nije zakljucena .

srijeda, 9. siječnja 2019.