ZDRAVI I VESELI BILI - ova internet štacija namjenjena je svima kojima je Trogir u srcu. Stranice je poveznica sa Facebook grupom "Trogir kroz povijest" kako bi se izbjega nedostatak u preglednosti objavljenih fotografija i članaka. Ovde je sve ono šta je objavljeno u grupi sortirano po kategorijama da je lakše pronac.
Trogir kroz povijest :https://www.facebook.com/groups/605241072892601/

U koliko je sadržajem ovog bloga povrjeđeno neko od Vaših prava (vlasništva , privatnosti ....) kontaktirajte nas . Hvala

četvrtak, 23. studenoga 2017.

Orgulje u katedrali

     A kad smo vec par postova u katedrali ajmo se još malo zadržat. Evo da nebi mi uzimali zdravo za gotovo svaku sliku koju vidimo ovde ajmo malo o ovoj koja je odavno ovde viđena. Onako na prvu u stvari malo je ko primjetija da su to u stvari stare orgulje koje su bile na tomen mistu od 1786 kad su ih napravili Gaetano Callido i Dominik Mascatelli i to na ovomen balkonu / koru kojega je ucinija Ignacije Macanović mlađi .Na tomen mistu je prije bija manji mramorni balkonic /pulpik za gradske belece 😎 oli ti viđene glave 😎. Orgulje su tu stale do 1939 kad je meštar Milan Majdak ucinija nove orgulje 1940. koje su i sad u crkvi. Za izradu ovih novih orgulja meštar je upotrijebija cijevi starih i to 626 cijevi , nove orgulje imaju ukupno 1248 cijevi ……… na slici  još uvik buni di je nesta oni lipi okrugli teler koji je na tomen zidu triba bit iza orgulja


ponedjeljak, 20. studenoga 2017.

Staatliche Kunstsammlungen Dresden


................evo jedne fotografije našeg grada iz posljednjeg desetljeća 19. stoljeća koja je dio digital(izira)ne zbirke Staatliche Kunstsammlungen Dresden: https://skd-online-collection.skd.museum/

kad se ovo malo poveca vidi se lipo na desnon strani crkva koje više nema .........

Ansicht von Trau in Dalmatien

Rothschild, Nathaniel von (1836-1905) | Hersteller
KunstFotografie. Ein Katalog der Fotografien von 1839 bis 1945 aus der Sammlung des Dresdner Kupferstich-Kabinetts. Hg. v. Agnes Matthias. Berlin, München 2010, Kat.-Nr. 1018
MATERIAL UND TECHNIK
Platindruck
MUSEUM
Kupferstich-Kabinett
ABMESSUNGEN
171 x 285 mm
DATUM
1890/1898
INVENTARNUMMER
D 1899-232
REPRODUKTIONSRECHTE
Wenn Sie Reproduktionsrechte an diesem Objekt erwerben wollen, nehmen Sie bitte hier mit uns Kontakt auf.
FEEDBACK
Wenn Sie zusätzliche Informationen zu diesem Objekt haben oder einen Fehler entdeckt haben, dann schreiben Sie uns:
Anmerkung verfassen

nedjelja, 19. studenoga 2017.

Biskupovo prijestolje na mistu ranijeg Kneževa prijestolja

19.11.2017
Nikidan smo imali temu u kojon je bila opisivana katriga oli kako bi se reklo kneževo prijestolje .....a vidi na isto misto je tu tradiciju nastavlja biskup poslin puno stotin godin .....na ove 4 slike vidi se lipo položaj biskupove visoke katrige (livo od oltara).....a usput moran spomenit da san tek sad gledajuc malo detaljnije ove slike sinja i ove tapet/zavjese koje su pokrivale sve oko oltara (šta ce to bit kupilo prašinu 🤔 )


nedjelja, 12. studenoga 2017.

KATASTARSKA KARTA 1830-te

Kako je to izgledalo na katastarkim kartama 1830 . godine

klikni na kartu i otkriceš puno poznatih i nepoznatih detalja  .....uživajte

Stara kapela Sv.Ivana

Kako je izgledala unutrašnjost crkve oko oltara , di je bila kapela Sv.Ivana , di je bilo Kneževo misto u crkvi i još dosta takvih detalja možete procitat i naucit iz Izvornog znanstvenog rada Radoslava Bužančića "SECUNDUM SACRARIUM DIVI JOANNIS/STARA KAPELA EV.IVANA TROGIRSKOG U KATEDRALI SV.LOVRINCA "

istu mođete naci na adresi :
za download : buzancic - stara kapela sv.ivana trogirskog.pdf
za DIREKTNO OTVARANJE 

izgled gotičke kapele u 14. stoljeću

ostaci fresko dekoracije kneževa trona u svetištu katedrale


Kula Karmelengo - barbakane


Akvarel sa kraja 18. stoljeca.... jedna od ritkih na kojima su prikazane barbakane / predzidine kod tvrđave
izvor : Bibliotheque nationale de France / I Babić . "TROGIR Grad i spomenici "


Cati Dujšin Ribar

Trogir Time Travel

četvrtak, 12. listopada 2017.
Foto-putovanje kroz punokrvno i intenzivno proživljen život

Kako je trogirsko trepećalo 1957. bilo u New Yorku, a Trogir 1936. otputovao u London, kako je prekrasni Pantan označio početak manifestiranja posebne darovitosti i kako je jedna djevojka "krenula u svijet onda kada su njene vršnjakinje ostajale kod kuće da vezu... i nikad nije prestala putovati" posvjedočit će nam foto-putovanje kroz bogati život jedne posebne umjetnice rođene u Trogiru prije 120. godina...


Riječ je Cati Dujšin Ribar.


Djevojčica Cata - Katica Gattin - svoje je prve figure utiskivala u pijesak ili bi zahuktala staklo na prozoru pa crtala, stoji u njenoj biografiji. Tko je tada mogao i slutjeti kakva je budućnost, što profesionalna što privatna, čeka...



Djevojčica Katica Gattin - LIJEVO: ulomak fotografije snimljene u Kotoru 1903., DESNO: fotografija snimljena u Trogiru 1907. - prije točno 110 godina!

Prvo Catino ulje, već spomenuti prekrasni Pantan, nastaje 1914. godine. Nedugo zatim, Cata nastavlja školovanje u Obrtničkoj školi u Splitu, gdje joj je Emanuel Vidović učitelj crtanja.  Učitelj ju je hrabrio i poticao da upiše Umjetničku akademiju u Zagebu, što ona 1917. - u vremenu koje nije nimalo bilo naklonjeno ženskom obrazovanju, posebno u umjetničkom polju - i čini.
Cata Gattin (dolje lijevo) u školi slikara Emanuela Vidovića, 1916. godine

"KRENULA JE U SVIJET ONDA KAD SU NJENE VRŠNJAKINJE OSTAJALE KOD KUĆE DA VEZU. I NIKADA NIJE PRESTALA PUTOVATI"

1920. godine Cata se udaje za Dubravka Dujšina: "Tad ćemo se vjenčati u katedrali sv. Dujma. Vjenčanje tiho i skromno, bez brojnih uzvanika, samo sa svjedocima i roditeljima. Skromna nam je bila i vjenčana odjeća, ali skladna i nama lijepa. Bila sam u haljini koju mi je skrojila sestra Marija od tamnih svilenih rubaca američkih marinaca. Dubravko u svom svakodnevnom tamnom odijelu, s neprimjetnom zakrpom na koljenu, ali meni je izgledao kao da je u fraku" izjavila je Cata za Večernji list 1986. godine. Cata i Dubravko vjenčali su se kao studenti, do 1923. nisu ni živjeli zajedno - to su bili dani boemije i druženja s istim beskućnicima iz svijeta umjetnosti... Na katu iznad Cate živio je A. B. Šimić, družili su se s Leposavom Kangrgom - Belom Krležom, ... 1924. i 1925 Cata uči slikarstvo kod Vladimira Becića, a godinu nakon - kada nastaje i do sad neviđena fotografija koju donosimo ispod teksta - 1926. Cata i Dubravko se sele u stan na Marulićevu trgu 5, gdje Cata 1927. priređuje svoju prvu samostalnu izložbu...
Cata Dujšin, 1926. | Foto Tonka

"S PRIMJETNIM ZANIMANJEM RAZGLEDALI SU LJUDI SLIKE. IAKO ZBOG TOGA PONOSNA I IZNENAĐENA, OSJEĆALA SAM SE VEOMA ČUDNO, KAO DA SAM RAZGOLIĆENA, KAO DA ME GLEDAJU GOLU. TAJ OSJEĆAJ S PRVE IZLOŽBE PRATIT ĆE ME I KASNIJE U ŽIVOTU, GOTOVO SVAKI PUT KAD BIH IZLAGALA. TO I JEST ZAPRAVO RAZGOLIĆAVANJE, ALI NE TJELA NEGO DUHA, NAJTANANIJE UMJETNIKOVE NUTRINE"

Razgolićavanje se nastavilo, među ostalim i na prvoj samostalnoj izložbi u inozemstvu - u Londonu 1936. godine. Tako su portreti i pejzaži, među ostalim i Trogir, otputovali u londonsku The Cooling Gallery.
Cata Dujšin na svojoj izložbi u Londonu 1936. | Muzej grada Trogira, izbor iz donacije I. Delalle


Izlagala je Cata Dujšin Ribar i izvan Europe - 1957. godine u New Yorku i Washingtonu. "U Ameriku sam putovala o svom trošku. Sve je zapravo bio priličan podvig. Putovala sam našim brodom "Hrvatska". Prvi boravak imala sam osiguran kod obitelji koja je naručila jedan portret, a kasnije, nakon uspjelih izložaba i prodanih slika, sve je išlo lako... Izložba je probudila priličan interes..."  Bilo je to 10 godina nakon smrti njenog prvog supruga Dubravka i 5 godina nakon sklapanja braka s dr. Ivanom Ribarom.


Fotografija s izložbe u New Yorku, na kojoj se Cata nalazi u društvu slikara Maksimilijana Vanke, svakom će Trogiraninu i Trogir(an)ki izmamiti osmijeh... naime, ako pogledate malo bolje - osim slike Trogira, na fotografiji ćete na Cati vidjeti i poseban nakit -  trogirsko trepećalo koje se tradiconalno, kao ukras trogirskoj građanskoj nošnji, nosi u kosi:
Cata Dujšin - Ribar i Maksimilijan Vanka na Catinoj izložbi u New Yorku 1957.


Stranice i stranice bi se mogle napisati o životu Cate Dujšin Ribar. No, zaključimo:

"ŠTO GOD JE NASLIKALA UKRALA JE OD ŽIVOTA, ŽIVEĆI GA PUNOKRVNO I INTENZIVNO" o čemu svjedoči i izbor od nekoliko fotografija koje donosimo u nastavku. Njih će, među ostalim arhivalijama, 17. listopada 2017. u 19:30 sati u Galeriji Cate Dujšin Ribar, Muzeju grada Trogira pokloniti Ivo Delalle, Catin dugogodišnji prijatelj. Učinit će to na otvaranju izložbe Emanuel Vidović i njegovi učenici: Cata Dujšin Ribar, Milan Tolić, Ivan Mirković, Silvije Bonacci Čiko i Antun Zuppa/Zupa. Ukoliko ste u mogućnosti, svakako dođite - izložba će biti otvorena do 31. listopada! Više možete saznati ako kliknete TU.
Cata na Visu, 1931.
Cata na Medvednici, 1939.
Cata radi njoke, nepoznata godina



~ * ~
"CATA DUJŠIN RIBAR NAJBOLJE JE SLIKALA KADA JE HTJELA ZABILJEŽITI ONO ŠTO U PRIRODI TRAJE SAMO TREN, A NA LICU VJEČNO"




Tako su i ove fotografije zabilježile tren i sačuvale ga (za) vječno(st)...
Literatura i izvori: Cata Dujšin Ribar - stalna izložba slika u Muzeju grada Trogira, 1978. | Josip Depolo: Cata Dujšin Ribar, 1988. | Aleksandra Bilić Petričević: katalog izložbe "Emanuel Vidović i njegovi učenici: Cata Dujšin Ribar, Milan Tolić, Ivan Mirković, Silvije Bonacci Čiko i Antun Zuppa/Zupa", 2017. | Muzej grada Trogira - iz donacije I. Delalle | Priredila: Maja Maljković Zelalija.



Ejnar Dyggve

IZVOR :http://dyggve.min-kulture.hr/hr

Ejnar Dyggve (Liepaji, Letonija, 17. listopada 1887. - Kopenhagen, 6. kolovoza 1961.), danski arheolog, istraživač i arhitekt. Od 1922. godine iskapao je na lokalitetu u Solinu, u periodu 1929.-1932. bio je arhitekt konzervator Arheološkog muzeja u Splitu, a istraživao je i drugdje u Dalmaciji. Nakon II. svjetskog rata, točnije 1949. godine istražuje kršćanski kultni centar u Solinu. Od tada pa sve do 1960. često boravi i istražuje u Dalmaciji, posebice u Splitu i Solinu.

Dyggveov doprinos proučavanju, vrednovanju i znanstvenoj obradi naših starina, graditeljskog i kulturnog naslijeđa Solina, Splita i Dalmacije izuzetno je velik, imajući u prvom redu činjenicu da je od cjelokupnog njegova istraživačkog rada najopsežniji "solinski opus", da je zbog doprinosa istraživanju stare Salone Dyggve proglašen počasnim građaninom Solina, da je 1958. poklonio gradu Splitu cjelokupnu svoju istraživačku građu te da je njegov obol hrvatskoj kulturi potvrđen značajnim znanstvenim i društvenim priznanjima.

Glavna Dyggveova djela su: „Grad Salona : raspored i topografija : istraživanja u Saloni I." (1928.), „Nova istraživanja o prijelazu preko rijeke Jadro kraj Salone" (1929.), „Kršćanska Salona" (1933.), Starokršćansko groblje Marusinac : istraživanja u Saloni III." (1939.).



Fotografije Trogira iz austrijskih arhiva

Izvor fotografija: Österreichishe Nationalbibliothek - Bildarchiv Austria
za bolje vidit sliku = klikni