ZDRAVI I VESELI BILI - ova internet štacija namjenjena je svima kojima je Trogir u srcu. Stranice je poveznica sa Facebook grupom "Trogir kroz povijest" kako bi se izbjega nedostatak u preglednosti objavljenih fotografija i članaka. Ovde je sve ono šta je objavljeno u grupi sortirano po kategorijama da je lakše pronac.
Trogir kroz povijest :https://www.facebook.com/groups/605241072892601/

subota, 28. veljače 2015.

CRKVA SV.NOFRA

Krešimir Regan, Branko Nadilo
izvor : http://www.casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE-60-2008-02-06.pdf



Crkva Sv.Nofra nalazi se na nevelikom vrhu brda Veliki Bijač (208 m n.v.), vjerojatno na mjestu negdašnje gradine i osmatracnice i tocno iznad piste današnje zracne luke Split. Vjerojatno se radi o zavjetnoj crkvi ili crkvi koju su koristili stanovnici naselja do kojega je vodio inace zašticeni stari Javorski put. Latinski natpis ugrađen iznad ulaza govori o temeljitoj obnovi crkve 1475., a to znaci da je izgrađena znatno prije. Na veliku starost prvotne crkve upucuje i svetac kojemu je crkva posvecena – Sv. Nofar odnosno Sv. Onofrije. Taj se svetac, isposnik i pustinjak iz 4. st. slavi i u zapadnoj, ali znatno više u istocnoj crkvi, dok je u nas, posebno u Dalmaciji, vrlo rijedak. Nešto se cešce srece u
Istri, a to je vjerojatno posljedica snažnoga i ranoga bizantskog utjecaja iz sjedišta egzerhata u Ravenni u ranom srednjem vijeku. Ime tog sveca je grcko, a potjece od egipatskog izraza koji otprilike znaci "onaj koji je stalno dobar". Živio je u pustinji Gornjeg Egipta te se drži za jednog od pustinjskih otaca.
Sv. Onofrije je proveo u pustinji, prema predaji, više od pedeset godina života, imao je potpuno bijelu kosu i bradu koja mu je sezala do poda, a kako je živio bez odjece nosio je pojas od lišca. Hranio se samo rijetkim pustinjskim biljem i datuljama palme koja je izrasla pokraj njegove celije.
Crkva je nedavno nesumnjivo temeljito obnovljena, a uređen je i okolni prostor te postavljen oveci kameni križ. Rijec je o manjoj jednobrodnoj crkvi s bacvastim svodom i polukružnom apsidom, ali je oltar ukrašen raznobojnim mramorom iz razdoblja baroka. Nesumnjivo se radi o vrlo staroj crkvici, koja je poslije u više navrata temeljito preuređena, a možda i iznova izgrađena. Cini se da je crkva poslije bila posvecena i Sv. Ivanu Evanđelisti.