PETAR BERISLAVIĆ - HRVATSKI BAN
Tekst Dolores Špika ...a i poneka slika smile emoticon
Petar Berislavić je rođen 1475. godine u Trogiru. Potekao je iz plemićke obitelji nastanjene u Trogiru od oca Ivana i majke Magdalene, podrijetlom iz ugledne trogirske obitelji Statileo.
Petar je izabrao svećenićko zvanje te je, nanapustivši Trogir i teritorij pod mletačkom vlašću, živio i djelovao u Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu, gdje je ostvario značajnu crkvenu karijeru, a usporedno je obnašao i važne državne službe.
Godine 1501. bio je kanonik u Kaloči, potom je vršio dužnost prepozita u Pečuhu i Stolnom Biogradu, a 1512.postaje vesprimskim biskupom.
Istovremeno s crkvenim službama vršio je dužnost kraljevskog tajnika i kraljevskog rizničara te je za kralja obavljao različite zadatke od kojih su mnogi tražili i diplomatsku vještinu.
Petar Berislavić pojavio se na povijesnoj pozornici u jednom od prijelomnih trenutaka u prošlosti hrvatskih zemalja. Njegovo vrijeme obilježeno je na prvom mjestu napadima i širenjem Osmanlija, a uspostava djelotvorne obrane od njihova pritiska bila je osnovni zadatak koji je tada stajao pred Ugarsko-hrvatskim kraljevstvom.
U proljeće 1513. biva imenovan upraviteljem banata Hrvatske,Dalmacije i Slavonije, a od 1514.spominje se kao njihov ban. Preuzevši dužnost bana, Petar se suočio s izuzetno teškom situacijom. Zemljama pod njegovom upravom prijetila je neposredna opasnost od osmanlijskih napada i osvajanja pa mu je prvotnim zadatkom bila njihova obrana.
Cijelo područje za koje je bio zadužen bilo je preveliko da bi na njemu mogao uspješno djelovati te je svoje napore koncentrirao na prostor od Jajca do Cetine koji je svojim sredšnjim položajem imao veliko značenje u sprečavanju daljeg prodora Osmanlija.
U svojim nastojanjima da obrani povjerene mu zemlje, Berislavić je bio suočen sa stalnim nedostatkom sredstava. Od ugarsko-hrvatskog kralja nije dobivao dovoljno, a ni na staleže često nije mogao računati budući da društvena elita nije uvijek gledala dalje od vlastitih staleških interesa i regionalne pripadnosti. Tako je godine 1515. Slavonski sabor odbio pomoći Berislaviću u obrani Hrvatske južno od Velebita tvrdeći da su staleži „po starom običaju dužni braniti samo svoju kraljevinu“.
Njegova želja da napusti službu bana ne treba nas čuditi s obzirom na teškoće s kojima se susretao te na nedostatak sredstava i ljudstva.
Godine 1518. zagrebačkom Kaptolu založio je čak i neke osobne dragocjenosti.
Usprkos svim problemima koji ga prate, Berislavić je u borbama s Osmanlijama imao znatnih uspjeha.
U prvoj godini svog banovanja, 16.kolovoza 1513. teško je porazio Osmanlije koji su provalili iz Bosne. Berislavićeva pobjeda daleko je odjeknula. Papa ga je za Božić obdario blagoslevljenim mačem i šeširom.
Jajce je bilo glavna briga bana Petra Berislavića i velikim je dijelom njegova zasluga što se tih godina uspjelo održati pred osmanlijskim napadima. Uz druge dužnosti, glavno obilježje banovanja Petra Berislavića upravo je ta borba protiv Turaka u kojoj je izgubio i život.
Godine 1520.Turci su napadali hrvatske zemlje od Krbave i Une do Senja. Berislavić koji se nalazio u Otočcu pohitao je, čuvši da Turci pustoše njegovu okolinu, u pomoć Drežniku. Putem je skrenuo da uništi osmanlijski odred koji se nalazio u Vražjoj gori te je u tome i uspio,ali je ubijen iz zasjede.
Na taj je način završio život jedan od najslavnijih banova u hrvatskoj povijesti, istaknuti borac protiv Osmanlija,osoba koja je usprkos izuzetno teškom okolnostima uspjela zadržati njihovo prodiranju prema Zapadu.
O potomstvu Berislavićevu kao i o njegovoj ženi ništa pouzdano ne znamo. Petar se oženio Stojoslavom iz obitelji zvorničkih grofova Mrnavić s kojom je imao sinove Bartolomeja i Ivana.
Tekst Dolores Špika ...a i poneka slika smile emoticon
Petar Berislavić je rođen 1475. godine u Trogiru. Potekao je iz plemićke obitelji nastanjene u Trogiru od oca Ivana i majke Magdalene, podrijetlom iz ugledne trogirske obitelji Statileo.
Petar je izabrao svećenićko zvanje te je, nanapustivši Trogir i teritorij pod mletačkom vlašću, živio i djelovao u Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu, gdje je ostvario značajnu crkvenu karijeru, a usporedno je obnašao i važne državne službe.
Godine 1501. bio je kanonik u Kaloči, potom je vršio dužnost prepozita u Pečuhu i Stolnom Biogradu, a 1512.postaje vesprimskim biskupom.
Istovremeno s crkvenim službama vršio je dužnost kraljevskog tajnika i kraljevskog rizničara te je za kralja obavljao različite zadatke od kojih su mnogi tražili i diplomatsku vještinu.
Petar Berislavić pojavio se na povijesnoj pozornici u jednom od prijelomnih trenutaka u prošlosti hrvatskih zemalja. Njegovo vrijeme obilježeno je na prvom mjestu napadima i širenjem Osmanlija, a uspostava djelotvorne obrane od njihova pritiska bila je osnovni zadatak koji je tada stajao pred Ugarsko-hrvatskim kraljevstvom.
U proljeće 1513. biva imenovan upraviteljem banata Hrvatske,Dalmacije i Slavonije, a od 1514.spominje se kao njihov ban. Preuzevši dužnost bana, Petar se suočio s izuzetno teškom situacijom. Zemljama pod njegovom upravom prijetila je neposredna opasnost od osmanlijskih napada i osvajanja pa mu je prvotnim zadatkom bila njihova obrana.
Cijelo područje za koje je bio zadužen bilo je preveliko da bi na njemu mogao uspješno djelovati te je svoje napore koncentrirao na prostor od Jajca do Cetine koji je svojim sredšnjim položajem imao veliko značenje u sprečavanju daljeg prodora Osmanlija.
U svojim nastojanjima da obrani povjerene mu zemlje, Berislavić je bio suočen sa stalnim nedostatkom sredstava. Od ugarsko-hrvatskog kralja nije dobivao dovoljno, a ni na staleže često nije mogao računati budući da društvena elita nije uvijek gledala dalje od vlastitih staleških interesa i regionalne pripadnosti. Tako je godine 1515. Slavonski sabor odbio pomoći Berislaviću u obrani Hrvatske južno od Velebita tvrdeći da su staleži „po starom običaju dužni braniti samo svoju kraljevinu“.
Njegova želja da napusti službu bana ne treba nas čuditi s obzirom na teškoće s kojima se susretao te na nedostatak sredstava i ljudstva.
Godine 1518. zagrebačkom Kaptolu založio je čak i neke osobne dragocjenosti.
Usprkos svim problemima koji ga prate, Berislavić je u borbama s Osmanlijama imao znatnih uspjeha.
U prvoj godini svog banovanja, 16.kolovoza 1513. teško je porazio Osmanlije koji su provalili iz Bosne. Berislavićeva pobjeda daleko je odjeknula. Papa ga je za Božić obdario blagoslevljenim mačem i šeširom.
Jajce je bilo glavna briga bana Petra Berislavića i velikim je dijelom njegova zasluga što se tih godina uspjelo održati pred osmanlijskim napadima. Uz druge dužnosti, glavno obilježje banovanja Petra Berislavića upravo je ta borba protiv Turaka u kojoj je izgubio i život.
Godine 1520.Turci su napadali hrvatske zemlje od Krbave i Une do Senja. Berislavić koji se nalazio u Otočcu pohitao je, čuvši da Turci pustoše njegovu okolinu, u pomoć Drežniku. Putem je skrenuo da uništi osmanlijski odred koji se nalazio u Vražjoj gori te je u tome i uspio,ali je ubijen iz zasjede.
Na taj je način završio život jedan od najslavnijih banova u hrvatskoj povijesti, istaknuti borac protiv Osmanlija,osoba koja je usprkos izuzetno teškom okolnostima uspjela zadržati njihovo prodiranju prema Zapadu.
O potomstvu Berislavićevu kao i o njegovoj ženi ništa pouzdano ne znamo. Petar se oženio Stojoslavom iz obitelji zvorničkih grofova Mrnavić s kojom je imao sinove Bartolomeja i Ivana.
KUCA U KOJOJ JE ROĐEN