ZDRAVI I VESELI BILI - ova internet štacija namjenjena je svima kojima je Trogir u srcu. Stranice je poveznica sa Facebook grupom "Trogir kroz povijest" kako bi se izbjega nedostatak u preglednosti objavljenih fotografija i članaka. Ovde je sve ono šta je objavljeno u grupi sortirano po kategorijama da je lakše pronac.
Trogir kroz povijest :https://www.facebook.com/groups/605241072892601/

BRODOGRADILIŠTE – ŠKVER KOŠĆINA




Tekst i slike iz : 

TROGIRSKA TRADICIJSKA BRODOGRADNJA 

DANKA RADIĆ


Brodogradilište - škver Košćina jedno je od najznačajnijih trogirskih brodogradilišta i škverova. Bilo je smješteno na otoku Čiovu.Prvi put spominje se početkom XVI. stoljeća.79 U literaturi se navodi da
je rod Košćina, podrijetlom iz Grčke, vjerojatno u XVIII. stoljeću doselio u Dalmaciju, u Trogir, a potom je jedan ogranak roda preselio u Split. No, Košćinovi su zabilježeni u Trogiru od XVII. stoljeća.Članovi roda tradicijski su se stoljećima bavili brodogradnjom. Kao kalafati spominju se i u Splitu 1831. Godine; škver „Košćina“, malog, zanatskog kapaciteta, djelovao je u Splitu sve do početka XX. stoljeća.  Valja napomenuti da je prvo poznatije splitsko brodogradilište bilo brodogradilište također trogirskog brodograditelja Dinka Ivanka (1859.-1923.) koji je najprije otvorio malo brodogradilište u Bolu na otoku Braču. Tu je radio do 1887. kada se preselio u Krilo Jesenice kod Splita. Godine 1889. prešao je u Split gdje se u početku bavio tesarskim poslovima, potom 1890. podigao brodogradilište u istočnom dijelu splitske luke.Prema predaji, U XVIII. stoljeću živjela su u Trogiru, tri brata brodograditelja Košćina, što potvrđuje kamena ploča uzidana u sjeverno pročelje njihove rodne kuće na Čiovu, nedaleko od škvera na kojem su radili. Na ploči je uklesan lik Majke Božje od Loreta, a pod njom tri čekića koja pridržavaju tri ruke. Pri dnu ploče teče natpis: FRATELLI COSCHINA. Ovu ploču donio je, na povratku s hodočašća, stariji brat Vicko 1750. godine. 



Njihovi potomci raselili su se u Zadar,Trst i Split, ali su se svuda isticali kao vrsni brodograditelji i pomorci. Nikolu Košćinu, koji je bio poznat kao vrijedan majstor brodograditelj, spominje i povjesničar Ivan Katalinić „Esistevano due cantieri per la costruzione dei navigli di cabotaggio, e di lungo corso, uno a merito lodato in Curzola ch' esiste ancora, l'altro in Traù sotto la direzione di Nicolò Coschina, che colla pratica soltanto aveva portato quest' arte a grado tale da far accorrere nazionali ed esteri, e che dopo la sua morte perdette la celebrità, ed i lavori.“ Nakon smrti Nikoline, njegovi baštinici Tudor, Ivan, pa opet Tudor, kasniji vlasnik, (obiteljska imena Tudor i Ivan su se često ponavljala), sačuvali su i održali svoje brodogradilište unatoč sve većem propadanju brodogradnje kod nas. Na njihovom škveru gradili su se i popravljali veliki brodovi i mletačke galije za venecijanske brodare, a još više domaći trgovački brodovi za trogirske pomorske i trgovačke obitelji Ivčević, Guidotti i Kalebotta. Na brodogradilištu Košćina bilo je zaposleno oko 50 radnika. Gradili su nove, a istodobno popravljali stare brodove. Iako najviše podataka o brodogradilištu Košćina datira iz XIX. stoljeća, ono se spominje i u XVIII. stoljeću. Trogirski knez naredio je 1741. godine Lukšićanima da pod nadzorom kalafata Košćine iz Trogira nasijeku hrastovine u svome gaju za izgradnju mosta u Trogiru. Slijedeće godine Lukšićani su morali za potrebe trogirskoga brodogradilišta isjeći 62 motke. U knjižnici Garagnin-Fanfogna u Muzeju grada Trogira čuvao se brodski dnevnik bracere iz 1760. godine koju je sagradio u Trogiru Antonio Koschina, a za plovidbu - prijevoz su je koristili Antonio Ostoich i Matia Scacoz (1760. Libro della brazzera fabricata qui in Traù dal… Antonio Koschina, e dana a navigare a … Antonio Ostoich, et Matia Scacoz per il traghetto).Pred kraj XVIII. stoljeća proto Antun Košćina prodao je „kopanj“ nekom brodaru iz Ulcinja, turskom podaniku za deset lira. Proto Vicko Košćina sagradio je 1781. za braću Kalebotta i Julija Paitonija veliki brod, 160 kandijskih bačava nosivosti (zapovjednik broda bio je Petar Kalebotta). Brodograditelj Vicko Košćina morao je za taj pothvat dobiti posebnu pismenu dozvolu od središnjih mletačkih vlasti, kako se to vidi iz isprave na pergameni iz 1781. godine I cinque Savii alla Marcanzia, izdane za vrijeme mletačkog dužda Pavla Raineria. Isprava je i svjedočanstvo dobroga glasa koji je ovaj škver uživao.


 

Alvise Micheli Vitturi sklopio je 1799. godine ugovor s brodograditeljem Antom Košćinom iz Trogira za gradnju gajete (za prevoz putnika i robe iz Kaštela u Trogir) od 18 stopa dužine. Košćina je gajetu morao završiti do veljače 1800. godine. Parun Ante Ivčević iz Kaštel Štafilića, prodao je brod koji je bio u izgradnji u brodogradilištu Ante Košćine, da bi namirio dug od 100 dukata Grgi Aranzi iz Kaštel Novoga. Stjepan Kamilov iz Kaštel Kambelovca sklopio je s meštrom Antom Košćinom ugovor o gradnji gajete duge 25 stopa, s pajolama od pramca do krme, kormilom s opremom, za 28 dukata. U tu cijenu bila je uključena i jedna stara barka koju je uzeo Košćina. Meštar Ante obezao se završiti gajetu do 20. siječnja 1802. godine, a ako je ne završi, platiti sve troškove koji bi zbog zakašnjenja mogli nastati.Katastar Franje I. iz 1831. Godine bilježi škver (squero) Košćina Ante Teodora (Coschinna Antonio) koji se nalazio na otoku Čiovu, a protezao se na zemljištu od 168 klaftera. Na njemu su bili sagrađeni brodovi za Pučišće, Sutivan, Bol, Vis, Bašku i Split te manji brodovi za naše ribare i otočane. Izgleda da je škver imao dosta posla i narudžbi, jer je u rujnu 1877. strojnim bagerom očišćen tamošnji mandrač kako bi se povećao operativni prostor. Na tom je mjestu u to doba bio također sagrađen mul dug 35, širok 4 m, zbog kojeg se obitelj dugo sporila sa svojim susjedima.Sačuvani su podatci o sagrađenim i popravljenim brodovima na brodogradilištu Košćina od 1871. do 1908. godine. Prema tim podacima u škveru Košćina sagrađeno je i popravljeno blizu 500 brodova (482). Od 1892. rad na brodogradilištu je sve više opadao pa je tako 1905. godine sagrađeno tek 3 broda od 52 tone.93 Vlasnik škvera uzaludno se obraćao upravi arsenala u Puli i pomorskoj vladi u Trstu moleći da dobije narudžbe za gradnju i popravak državnih brodova kako su se uobičajeno davale i drugim brodogradilištima u Trstu i Puli. Narudžbe nikada nije dobio. Krajem XIX. i početkom XX. stoljeća škverom je upravljao vlasnik Todor (Tudor) Košćina pok. Ivana (Trogir, 6. IX. 1869. - Trogir, 16.VI. 1957.). Zbog ekonomske krize koja je zahvatila cijelu Dalmaciju, pa tako i Trogir, Todor je otišao „truhom za kruhom“ u Južnu Ameriku te je neko vrijeme radio u Mihanovićevim brodogradilištima u Buenos-Airesu. Po povratku u Trogir radio je s desetak stručnih radnika, više na popravcima nego li na gradnji novih brodova. Marinu Geiću pok. Ignacija izdao je potvrdu da je radio na njegovom brodogradilištu 1918. godine. Na brodogradilištu Košćina porinut je 1912. godine brod „Tomislav“, vlasnika Lazanea iz Jelse; 1914. sagrađen je brod „Mariška“ za vlasnika Riboli iz Milne.Potvrda o isplati kaucije za klapete iz 1921. svjedočanstvo je da su se u brodogradilištu Košćina gradile klapete („maona za fang i drugi materijal ča ga grtalica ili kavafang vadu“). Jedna od najljepših i najbržih naših sportskih jahta, kuter „Magina“ za vlasnika, savjetnika A. Pavlovića iz Splita, sagrađena je također na brodogradilištu Košćina. Nacrt za ovaj brod bio je izrađen u Engleskoj.Brodogradilište Košćina, vl. Košćina Todora, registrirano je ponovo u novoj državi Kraljevini SHS/Jugoslaviji 18. VI. 1931. godine (Firm. 505/31). U brodogradilištu je tada radio i Todorov sin Ivan (Trogir, 20. V. 1909. - Split,17. II. 1941.), također brodograditelj, koji je preminuo u veljači 1941. u dobi od 32 godine. Tako se smrću Ivana, ugasila loza Todora Košćine, vlasnika brodogradilišta. Prerana smrt sina jedinca, ratni vihori te Todorova starost bili su razlozi da se brodogradilište Košćina počelo pomalo gasiti. Tijekom Drugog svjetskog rata brodogradilište nije radilo jer je bio opljačkan materijal i alat brodogradilišta, koje je ujedno bilo oštećeno bombardiranjem. 


Iz izvještaja od 30. IV. 1945. vidi se da brodogradilište gotovo uopće nije poslovalo. Na njemu je radio sam vlasnik Todor u dobi od 76 godina te je obavljao samo sitne popravke na malim brodicama. Od oslobođenja do 30. VI. 1945. U brodogradilištu je popravljeno samo 3 manja broda za potrebe ribara. Ovo brodogradilište, prije rata renomirano, zbog pomanjkanja radne snage postalo je potpuno neaktivno. Brodogradilište bi se bilo moglo osposobiti za rad da je bilo ljudstva i potrebnog materijala. No, zahvaljujući skromnoj arhivskoj građi koju su sačuvali nasljednici Todorova sina Ivana, tj. Ivanova kći, gđa Teodora (Tea) Beader, rođ. Košćina i njen sin Nebojša Beader, saznajemo da je Todor Košćina radio sve do smrti 1957. godine. Odlukom komisije za ratnu štetu počinjenu bombardiranjem i pljačkom alata i materijala brodogradilišta Košćina, od 17. XI. 1945., vjerojatno je Todor dobio nekakva sredstva za obnovu svog brodogradilišta. Među ostalim ispravama u obiteljskom arhivu (primjerice presuda Sreskog suda u Trogiru o vlasništvu čestice zgrade 27/1 u sporu između Košćine Todora, Josipa i Andrije pok. Ivana, Trogir, 12. V. 1933., te isprave o sporu kojeg je Todor Košćina vodio protiv Tvornice parketa i pilane d.d. u Karlovcu, 1940. ) nalaze se: troškovnik istegnuća i popravka broda „Mali Ivo“ vl. kap. Mate Vukovića i brata Ivana pok. Stipe iz Krila Jesenice; specifikacija poreza na promet proizvoda – popravke koje je radio na brodovima Todor Košćina (Trogir, 11. VII. 1950.); nota ribarskom poduzeću „Lubin“ za popravak i istegnuće leuta „Triton“ (Trogir, 23. VIII. 1950., 10. IV. 1952.);100 račun Injaciju Marušiću za popravak bateline (Trogir, 17. VIII. 1951.); troškovnik za istegnuće i popravak motorne lađe „Jadran“ Ribarskoj vinistarskoj zadrugi (Trogir, 11. VII. 1951., 5.III. i 5. IX. 1952.); nota potroška Vinistarskoj ribarskoj zadrugi za razne radnje na njihovim lađama (Trogir, 10. IV. 1951., 5. IV. i 21. V. 1952.); iskaz potroška Ribarskoj Segetskoj Zadruzi za istegnuće velikih leuta (Trogir, 14. V. 1952.); nota za isplatu Ribarskoj Segetskoj Zadruzi za potrebu istegnuća broda (Trogir, 10. II. 1952. i 12. VII. 1952.); nota potroška za istegnuće broda „Lubin“ (Trogir, 3. XII. 1952.); račun za izvlačenje jednog leuta Konstruktoru gradilišta 150 (Trogir, 20. IX. 1953.); troškovnik za istegnuće i popravak motornih lađa (Trogir, 1. X. 1953.); iskaz potroška za istegnuće i popravak velog i malog leuta te nota Ribarskoj Šoltanskoj Zadruzi za istegnuće motorne lađe bez nadnevka. Sačuvan je i popis nadnica, no, na žalost bez nadnevka, iz kojega saznajemo da su u brodogradilištu Košćina radili majstori: Augustin, Andre, Ivo, Nikola Russo, Injaci Russo, Marin Geić, Ivan Gabre, Vicko Stela, Dinko Miše, Toma Radić, Mijo Slade, Bože Elez i Lovre Guina. Brodogradilište (škver) Košćina prestalo je fizički postojati sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada je donesena odluka od nadležnih organa da se izgradi cesta do Slatina zbog čega je nasuta uvala u kojoj je škver obavljao svoju djelatnost. Posebnu cjelinu obiteljske zbirke Košćina čine fotografije brodogradilišta Košćina, njegovih vlasnika (obiteljski albumi) te dio alata iz ovog nekoć nadasve poznatog brodogradilišta:bocel, škvara cota, bužarjola, dlijeto (lito), viola (N°0105), francuski ključ, mezzomariner, Planja Joh.weiss sohn.Wien, natezač za konop od sajle, bradva, šestar pipalo, obuhvatni šestar, bat, šilo, tesla, svrdlo, planja s ovalnom šjoletom, planja, planja (spužarjola), let lampa. Dio alata otkupio je Pomorski muzej u Splitu 1956. godine (macola, lito za stupanje, bradva, kompas, svrdal i čekić za nabijanje oplate).