ZDRAVI I VESELI BILI - ova internet štacija namjenjena je svima kojima je Trogir u srcu. Stranice je poveznica sa Facebook grupom "Trogir kroz povijest" kako bi se izbjega nedostatak u preglednosti objavljenih fotografija i članaka. Ovde je sve ono šta je objavljeno u grupi sortirano po kategorijama da je lakše pronac.
Trogir kroz povijest :https://www.facebook.com/groups/605241072892601/

CRKVA SV.DUJMA


izvor: hrcak.srce.hr/file/171567


PORTA DOMINICA I CRKVA SV. DUJMA U TROGIRU
Vanja Kovacic
UDK 726.54.033: 725.96.032.7] (497.5 Trogir)
Izvorni znanstveni rad
Vanja Kovacic
Drzavna uprava za zastitu kulturne i prirodne bastine
Glavno povjerenstvo u Splitu

Na temelj u arheoloskih istrazi vanj a benediktinske crkve sv. Nikole u Trogiru autorica donosi nalaz kasnoantickih obrambenih zidina i juznih gradskih vrata. Uz izgradnju pomocnog vanjskog zida, kojim se ostvaruje nova urbanisticka regulacija V rata Gospodnjih, razmatra i ranosrednjovjekovnu adaptaciju crkve sv. Dujma koju su 1064. godine gradani poklonili novoutemeljenom
zenskom benediktinskom samostanu.
Samostan sv. Nikole u Trogiru najstariji je zenski samostan benediktinskog reda u dalmatinskim gradovima. Prema prijepisu isprave iz 1064. Godine gradani Trogira sestrama poklanjaju crkvicu, kucu bl. Dujma, kod Vrata Gospodnjih (porta dominica), kao i obalu pred njom. 1 Prilikom obnove crkve 1987/88. godine izvrsena su arheoloska istrazivanja koja su pokazala da se najranija crkvica navedena u fundacionoj ispravi krije ispod visokog nasipa na kojem je podignuta danasnja crkva. U opisu gradskih zidina I. Lucic je naveo da su lucka vrata, ranije zvana Gospodnja, a sada velika, u starini bila na izlasku ulice koja je polazeci od kopnenih vrata jednom stranom trga vodila prema luci, na istome mjestu gdje je sada zvonik ili dvoriste redovnica svetog Nikole. Arheoloskim je istrazivanjima utvrdeno da su se stara gradska vrata nalazila na polozaju veCih sjevernih vrata danasnje crkve sv. Nikole kraj vanjskog zida dvorista. Naime u unutrasnjosti crkve uzduz sjevernog zida pronaden je kasnoanticki obrambeni zid (sir. 170 cm) na oko 70 cm dubine ispod plocnika crkve sv. Nikole odnosno na razini danasnje ulice. Graden je bio manjim nepravilnim kamenjem, dok su bocne strane vrata (sir. 190 cm) obl ikovane monumentalnim klesancima od koj ih se s rednje strane isticao profilirani anticki blok. U kasnijem razdoblju, koje zasad ne mozemo preciznije odrediti, na tom dijelu grad se koncentricno prosiruje prema jugu za uski pojas sirine 4-5 m, te se podize novi obrambeni zid (sir. 120 cm).
Gradska vrata postavljaju se u osovini kasnoantickih, u produzetku karda, te s njima formiraju slozen sklop dvostrukog ulaza u grad s meduprostorom. Ta se vrata u izvorima navode pod imenom Vrata Gospodnja, dok se Nova vrata ili lucka, poslije otvaraju pokraj zapadnog procelja crkve. Zasigurno je da nakon prosirenja crkve prema istoku Vrata Gospodnja prestaju funkcionirati a glavna gradska komunikacija obilazi oko crkve do zapadnog procelja.  Iako na temelju dosadasnjih nalaza nije moguce potvrditi da se radio dosad nepoznatom sloju gradskih zidina jer je njihov opseg prema gradskoj jezgri poznat samo na segmentu juzne strane, ova je regulacija gradskih ili pak samostanskih zidina temeljito izmijenila prostorno 1jesenje gradskih vrata.


 Kasnoanticke zidine Tragurija i juzna gradska vrata pronadeni u crkvi sv. Nikole
Istovremeno s gradnjom novog obrambenog zida zapadno od kasnoantickih vrata podignuta je manja crkva koju gradani poslije poklanjaju benediktinkama prema ispravi o utemeljenju samostana. Pacetvorinastog tlocrta izvana, crkva se sjevernim zidom prislonila uz kasnoanticki gradski zid, dok je njen neobicno sirok juzni zid integralni dio novog obrambenog zida. S obzirom na to da se crkva spominje vec 1064.


  Dio nadvratnika trogirskih gradskih vrata priklesan iz anticke stele

godine slijedi da je pojas ranosrednjovjekovog zida s juzne strane grada podignut prije te godine. Produzetak istog sloja zida pronaden je prilikom sondiranja unutar palace Cega, koja je prislonjena s unutrasnje strane kasnijih zidina.s Odnos zida prema romanickim kulama pokazuje da su kule naknadno podignute uz njegovo vanjsko lice, dok palaca Cega vec negira taj gradski perimetar. Po temeljima romanicke kule sv. Nikole vidljivo je kako se zaceljem priljubila za predromanicke zidine, koje su vjerojatno srusene tijekom razaranja Trogira u 12. st. Kada se krajem 14. st. zidine ponovno pomicu prema jugu, kula sv. Nikole ostaje polovinom tlorisa unutar grada, a kula Vitturi, kako pokazuju romanicka vrata u prizemlju, zadrzava izvorni polozaj prijasnje kule koje su u pravilu sagradene u prislonu na vanjsko lice gradskih zidina. U toku 12. stoljeca Trogir je bio izlozen vecim napadima s mora. Prilikom napada Saracena 1133. godine grad je pretrpio veca rusenja. Drugo veliko pustosenje grada od strane mletacke flote 1171. godine zabiljezio je u
svom opisu biskup Treguan. Premda biskup navodi da grad nije imao zid ina ni kula vec je bio opasan suhozidom i balvanima, mozemo pretpostaviti da je ranosrednjovjekovni zid bio dijelom srusen u ranijem napadu te je grad improvizirano zasticen suhozidom. Prilikom pljacke i opustosenja grada propale su i sve isprave i privilegiji samostana sv. Dujma i Nikole, kako je navedeno u njihovu katastiku 1194. godine.8 Prema opisima biskupa Treguana, zidine se ponovno obnavljaju oko 1200. godine. To je ujedno moglo biti vrijeme gradnje romanickih kula uz juzni perimetar grada. U gradskoj sakralnoj arhitekturi Trogira, zanemarimo li specifican sesterolisni oblik crkve sv. Marije, nisu sacuvani longitudinalni tipovi predromanickih gradevina. Te su crkve najvecim dijelom nestale u monumentalnoj romanickoj obnovi ili pak u kasnijim pregradnjama, a bogati korpus kamenoga crkvenog namjestaja svjedoci o njihovom postojanju na gotovo svim sakralnim mjestima u gradu. Tlocrt crkve sv. Dujma pokazuje zatvorenu pacetvorinastu formu , i nije poznato koliko se u punoj elevaciji svojim volumenom izdvajala od zidina. Uzduzni zidovi broda bili su rasclanjeni sredisnjim i ugaonim pilastrima koji su formirali plitke nise i nosili bacvasti svod, vjerojatno bez pojasnica. Ti su pilastri imali istaknutu temeljnu stopu , a
gradeni su u prislonu na zidove crkve. Juzna vrata crkve smjestena su na sredini ukupne duzine gradevine, u prvom traveju pred samim svetistem. Apsida se izduzenim pravokutnim oblikom i velicinom izdvaja od proporcija broda, a
nacinom gradnje i temeljenjem pokazuje da se radio suzavanju i adaptaciji neke vece prostorije za sakralnu namjenu. Sjeverni i juzni zid apside, za razJiku od istocnog, graden je kamenim blokovima s pazljivo klesanim konveksnim licem na kojem su jasni tragovi zubace. Citavo svetiste je cvrsto temeljeno na kamenom "pontonu" koji je takoder graden slicnim kamenom, ali



 Pogled na benediktinsku crkvu sv. Dujma u Trogiru za vrijeme istrazivanja

koji ne dopire do samog istocnog zida crkve jer je uza nj prolazio odvodni kanal. Naime, taj je kanal iz grada odvodio vodu kroz kasnoanticki zid gdje je bio pokriven dijelovima atickog sarkofaga s Ahilom, prolazio kroz apsidu Sv.
Dujma, te ispod sirokoga juznog zida izlazio na obalu i izlijevao se u more. U crkvici sv. Dujma otkrivena su dva sloja poda. Na -80 cm nalazio se deblji vapneni pod, koji je u brodu crkve kao i u apsidi bio na istoj razini. Na njemu je pronaden keramicki materijal 14. st. Ispodje na dubini od -119 do- 140 cm bio izvorni sloj poda. Prag vrata na zapadnom procelju vjerojatno je naknadno podignut prilikom prosirenja crkve, da bi ta vrata bila konacno zazidana u
svezi s izgledom obnovljene crkve i otvaranjem Morskih vrata. U uglovima broda crkve pred prezbiterijem bila su dva anticka ulomka, oba obrnuto okrenuta- na sjeveru cilindricna urna, a juzno monumentalna baza- koji su vjerojatno posluzili kao temelj oltm·ne pregrade. Komad kamenog vijenca sa zupcima i naknadno uklesanim utorom za plocu i pilastar vjerojatno se koristio kao baza ranosrednjovjekovne oltm·ne pregrade. Njoj je pripadao i kapitel obraden samo sa tri strane, buduCi da je stajao prislonjen uza zid, ukrasen volutama i ugaonim liscem (poc. 10. st.) . IO U zidovima i u podu crkvice bilo je uzidano vise ulomaka skulpture: stupic ranokrscanske menze, ispod gornjeg poda ranokrscanski prozorski impost, anticki zrtvenik, dio natpisa od bituminoznog vapnenca (AP ACYl), a is pod praga juznih vrata crkvice dio antickog stupa i bogato profi lirani vijenac. U donjem sloju poda pronadeni su ulomci bizantskih amfora, dio posude od pietre olare, te gruba keramika s valovnicom kasnoanticke tradicije iz 7-8 . st. Dijelovi ranokrscanskog kamenog namjestaja uzidani su kao spolije u podu i zidovima prostorije prije njene ranosrednjovjekovne adaptacije. ll SudeCi prema otvoru koji je direktno vodio na morsku obalu, izvorno je prostorija sluzi la za lucke potrebe ili strazu, a naknadnim preinakama, ugradnjom pilastara i oblikovanjem prostora apside postaje skromna crkvica uz gradska vrata. Tlocrtne nepravilnosti gradevine u prvom redu su odredene zadanim prostorom kao i maksimalnim koristenjem
postojecih zidova. Naime juzni obrambeni zid, koji je bio visi od same crkve i protezao se dalje prema zapadu, ujedno je i juzni zid crkve sv. Dujma na cije se unutrasnje lice direktno apliciraju pilastri. Simetricno komponirano glavno procelje s vratima na sredini odredeno je rasponom izmedu dva gradska zida, s pravilnim dvovodnim krovom i rijesenom odvodnjom na spoju krova crkve i obrambenog zida. Zbog tlocrtne anomalije juznog zida broda glavna vrata su u unutrasnjosti izmaknuta prema sjeveru, ali je njihova aksijalnost dosljedno


 Dctalj apside i juznih vrata crkve sv. Dujma u Trogiru

provedena u odnosu na svetiste. Sirina apside reducira se gradnjom debljeg juznog zida koji, iako iste sirine kao i sjeverni zid, stvara tlocrtnu nepravilnost a ujedno i prostorni pomak uzduzne osi svodova broda i svetista crkve. Te:Znja za uspostavom simetrije na procelju i zacelju crkve stvorila je asimetriju u unutrasnjosti gradevine. Ispod danasnje apside u razmaku izmedu dva gradska zida nastaje neobicna i slojevita pregradnja. Istocni zid danasnje apside lezi na zidovima jedne kvadratne prostorije koja se protezala gotovo do samih Vrata Gospodnjih, a prema istoku je bila rastvorena sirokim lukom (raspon luka 2.30 m). U sjeveroistocnom uglu nalazio se masivni pilastar koji je vjerojatno
bio priljubljen uz kasnoanticki gradski zid pod temeljima danasnjeg zvonika. Ovi su zidovi istrazeni do dubine od -135 cm sto odgovara razini danasnjeg samostanskog dvorista. Nije u potpunosti jasan zapadni zid te prostorije koji pokazuje romanicku strukturu zidanja, a njegova je temeljna stopa nesto visa (-110 cm) od ostalih zidova prostorije. Na vanjskim uglovima nema zivog spoja vec je zid priljubljen uz postojece bocne zidove prostorije. U doba romanike se vjerojatno zazidava zapadni zid i siroki luk na istoku , a u ispuni postavlja otvor sa srpastim lukom. Prostorija je u unutrasnjosti bila premazana slojem malte1 a, a na razini od -0.50 m bio je jedinstven malterni pod koji je odgovarao pragu romanickog otvora. Na zapadnom zidu u unutrasnjosti zvonika bio je masivan romanicki nadvoj pa je vjerojatno u to vrijeme kasnoanticki zid bio dobrim dijelom porusen buduci da su vrata vodila direktno prema njemu . Dakle istocni zid crkve sv. Dujma i zapadni zid romanicke prostorije formirali su svojevrstan zatvoreni hodnik odnosno propugnaculum

Prostorija ispod apside današnje crkve sv. Nikole u Trogiru....snimljeno za vrime istraživanja 1987/88

između dva pojasa zidina.Za sada nije poznat položaj samostanske zgrade u 11 .  st. Moguce je da se nalazio istocno i zapadno od gradskih vrata , s komunikacijom preko obrambenog zida ili presvodenog propugnaculuma. Samostan se vjerojatno koristio i kulom sv. Nikole odnosno kulom Cega (kulom hvarskog biskupa Stjepana Cege), da bi se kasnijim donacijama prosirio na romanicki sklop na istoku. Godine 1279. navodi se " turris Salinverra", kula nazvana po Salinguerri Vitturiju i njegovim nasljednicima Mateju i Grguru. Podatak se vjerojatno odnosi na onu istu kulu koja se pocetkom 14. st. nabraja medu posjedima Druzimira (Drzemir, Dragomir) Vitturi pretka Salinguerre. To je kula s kuhinjom kod gradskih vrata pokraj palace zadarskog plemica Domalda de Zadulinis. Lucic smatra da se ona
nalazila na mjestu njegove palace kod vrata sv. Duha, ali moguce je da su to dijelovi romanickih zgrada u danasnjem samostanu sv. Nikole koji su u starini pripadali obitelji Vitturi.12 Iste se godine Dabra, kci Valentina Petrovog Luce,
odrice prava na kucu s dvoristem i kulom koja granici s gradskim zidom i kucom koludrica sv. Nikole.1 3 U ugovoru iz 1279. godine spominje se kuca Stjepana Marinovog de Roya koja je podignuta na zemlji kneza Pribine pored
kuce Kreste de AI berti , zeta Valentina Petrovog Luce i samostana sv. Nikole.14 Jedna od tih romanickih kuca-kula nalazi se u sklopu danasnjeg samostana u zacelju apside, ana istocnom zidu drugog kata sacuvan je niz slijepih
lukova koji nose grednjak. Za razliku od drugih crkava koje u pravilu zadrzavaju isto mjesto svetista, crkva sv. Nikole sacuvalaje na istome mjestu samo zapadno procelje i polozaj glavnih vrata, dok je prag naknadno podignut. Na jugu je prosirena do novih srednjovjekovnih zidina kojima se ujedno koristi za juzni zid, a nova pacetvorinasta apsida podignuta je nad nekadasnjom romanickom prostorijom istocno od Vrata Gospodnjih

Nekoliko ulomaka ranosrednjovjekovne kamene plastike pronadeno je u zidovima crkve sv. Nikole. U plocniku danasnje crkve bio je ugraden ulomak mramorne grede s isprepletenim polukruznicama.IS Nakon skidanja plocnika
otkriven je i drugi dio koji se spajao s onim prvim. Ovaj se motiv nalazi na spomenicima splitske radionice s pocetka 9. st. iz katedrale sv. Dujma, na kamenom crkvenom namjestaju iz vremena kneza Mutimira, te na ulomku grede pronadene u zidu crkve sv. Bm·bare u Trogiru (P TEMP). 16 Tako preciozan rad mogao je pripadati samo nekoj znacajnoj crkvi , vjerojatno trogirskoj katedrali. Prilikom radova na statickoj sanaciji kora u procelju danasnje crkve
pronadena su dva ulomka kamene grede ukrasene na gornjem rubu geometrijskom trakom. Dva niza nasuprotnih lukova medusobno formiraju rombove, dok su ispod vitice razlicitog nagiba. Ovaj tip bordure nalazimo na nadvratniku
iz crkve sv. Julijane u Splitu koji je datiran u drugu polovinu 11. Ili pocetak 12. st.17 S obzirom na debljinu kamena i ovi su ulomci mogli biti dio nekog nadvratnika . Pretpostavljamo da potjece iz vremena prije napada Saracena na Trogir (1133 .), a mozda se moze datirati za biskupovanja bl. Ivana, koji se poslijednji put navodi u ispravi iz 1111. godine.

 Ulomci predromanicke grede s arkadicama iz crkve sv. Nikole u Trogiru
 Kapitel predromanicke oltarne pregrade


Visoko na sjevernom zidu crkve sv. Nikole uzidan je dio romanickog nadvratnika s likovima u plitkom reljefu . Na desnom kraju je sv. Benedikt prikazan kao starac s bradom, ogrnut plastom i kapuljacom, u jednoj ruci drzi knjigu a u drugoj štap.Drugi je lik Sv.nikole koji desnom rukom blagoslivlje a u pokrivenoj lijevoj nosi Evandelje. Oko vrata ima palij s krizevima kao znak biskupske casti. Zatim slijedi prikaz Jaganjca Bozjeg (Agnus Dei) s krizem koji je vjerojatno smjesten u sredistu kompozicije nadvratnika izmedu dva para likova _I8 Nadvratnikje vjerojatno izraden u 13. st. kada se uz sv. Dujma uvodi i novi titular sv. Nikola.

Romani cki nadvratnik s prikazom Agnus Dei , sv. Nikole i sv. Beneclikta


Tijekom 19. st. u crkvi sv. Nikole sagraden je poprecni odvodni kanal kojim su necistoca i oborinske vode iz grada najkracim putem ispod male loze izbacivane u more. Kanal je bio pokriven kamenim poklopnicama izradenim
od antickih nadgrobnih natpisa koji su zasigurno doneseni s gradske nekropole. Vjeroj atno su najprije koristeni kao spolije u gradnji kasnoantickih gradskih zidina da bi njihovim konacnim razvrgavanjem dobili novu namjenu. lstice se jednostavna nadgrobna stela (112 x 56 x 14 cm) s profiliranim okvirom natpisnog polja. Na sredini zabata je peterolaticni cvijet, a u uglu reljefni akroterij u obliku palmete. Natpis je rasporeden u tri retka: L(ucius) Bennivs I Carpvs I h(ic) s(itus) e(st). Gentilicij Bennius pripadajuznoitalskim doseljenicima, a na nasoj obali J adrana susrece se na natpisima iz J. st. p. Kr. Vise pripadnika ove obitelji obnasalo je razlicite funkcije u sjevernoj Africi.
 Nadgrobna stela Lucija Bcnija Karpusa


Ranije je u Trogiru pronadena stela Gaja Benija, koji je bio centurion VII legije C.P.F.21 Pripadnici familije Bennii potvrdeni su na dva natpisa u Saloni, gdje je P. Bennius Sabinus bio kuatorvir i augustal, a ranije zapovjednik 11 kohorte Lusitanorum equita, a toj uglednoj obitelji pripadala je i Bennia Sabina, udata za centuriona XI legije_22 Na svom posjedu u Andetriju bio je Vjerojatno je istom tipu stele, s jednostavnom profilacijom i ugaonim akroterijima, pripadao velik blok (75 x 78 x 30 cm) koji je skracen za vise od polovicu izvorne visine. Bio je sekundarno upotrijebljen za kameni okvir gradskih vrata kasnoantickog obrambenog zida. Iako je ova stela monumentalnija
po dimenzijama, pocetak trokuta zabata i palmeta sacuvani na rubnom dijelu upucuju na stilske odlike l. st. p. Kr. Sredisnji dio je priklesan te je na njemu izdubljena rupa za stozer vrata kada je blok naknadno koristen za nadvoj. Na starom kamenom podu u crkvi sv. Nikole jos su jedva bila vidljiva slova nadgrobnog natpisa. Stela je priklesana u dvije ploce, profilacija je potpuna radirana, a natpis uglacan. Natpis glasi: d(is) m(anibus) I Cneo Stenia I Secvro I Stenia I - - -. 27 Pojava kognomena Securus zabiljezena je u kasnom principatu jos u Saloni i Iaderu.

 Fragment ienske skulpture iz kasnoantickog gradskog zida u Trogiru


U dvoristu istocno od samostanskog sklopa pronaden je jos jedan ulomak nadgrobne stele s glavom Gm·gone kojoj nedostaje natpisno polje. Po tipologiji zabata pripada stelama I. st. p. Krista. Na jednoj od poklopnica kanala u crkvi sv. Nikole dijelom je sacuvan natpis (79 x 49 x 13 cm) koji je bio dio nekog monumentalnog spomenika. Natpis glasi: ---VG E--- I--- ASIA- -- I--- OR TA--- I--- SD IVE- -I- - - VENTVSI-- -. Visina slova prvog retka iznosi 11,5 cm, dok je kod ostale cetiri retka 9,5 cm. Po tipu i velicini slova slican je manjem natpisu koji je uzidan u podanku juznih gradskih vrata u neposrednoj blizini crkve sv. Nikole. Na njemu je urezano: i(n) f(ronte) p(edes) X sto upucuje na nadgrobni spomenik. Za poklopnice su koristeni dijelovi prednje strane sarkofaga s natpisom i tabulom ansatom. Dugotrajno djelovanje vlage unistilo je vecim dijelom natpisno polje. Izmjenicno s natpisima koristili su se za istu namjenu i dijelovi stupova od zelenog cipollina, a u zidu kanala bio je i dio korintskog kapitela. Ulomci anticke plastike bili su uzidani u rimskom obrambenom zidu te u crkvici sv. Dujma. U ispuni gradskog zida pronaden je blok s profiliranim rubom (39 x 33 x 24 cm) koji je mogao pripadati zrtveniku. Zapadno od gradskih vrata uzidan je veliki blok s razradenim profilom, dio vijenca neke monumental ne gractevine. Na istoj strani u podanku zida bio je postavljen odvodni kanal izraden od ploca s kamenim poklopnicama. Bio je sastavljen od vise dijelova mramornog sarkofaga s prikazom Ahila i konja iz scene Otkupa Hektorova tijela. Sarkofag potjece iz aticke radionice iz sredine 3. st. p. Kr. U zidu istocno od glavnih vrata za gradnju zidina upotrijebljen je donji dio zenske mramorne statue (56 x 50 x 22 cm) u stavu blagog kontraposta. Zena je odjevena u dugi hi ton s nizom paralelnih nabora, dok himation pokriva
gotovo Citavo tijelo formirajuci teske lucne nabore do gleznja desne noge. Sacuvan je samo donji dio figure sto ogranicava stilsku analizu samo na oblikovanje draperije, dok bi polozaj ruku mogao potvrditi je li to varijanta
Kore ili pak statua slicna prototipu "Male Herkulanke" . Ove su kopije po uzoru na helenisticku produkciju izractivane po citavom Rimskom Carstvu od julijevsko-klaudijevskog doba do Antonina_ Neuredna struktura obrambenog zida te dijelovi antickih nadgrobnih spomenika i skulptura spolirani u sklopu gradskih vrata pokazuju nacin gradnje kasnoantickih fortifikacija. Mozemo pretpostaviti da je pravac zidina prema istoku isao is pod zvonika te da je posluzio kao temelj dijela arkature samostanskog dvorista i juznog zida romanicke gractevine istog sklopa. Na
tom je pravcu u dvoristu uzidan grcki natpis, epigrafski dokument o najranijoj proslosti Tragurija. 32 Raspon vrata zasigurno ne odgovara dimenzijama glavnog antickog ulaza u grad s morske strane i posljedica je nesigurnog vremena kada se u pravilu smanjuje broj i velicina otvora. Zapadno od procelja crkve pravac zida se vjerojatno lomi, sto se odrazava u paralelnom dijelu kasnoanticke stambene insule unutar grada, pa bi hipotetican smjer zida bio pod sjevernim proceljem romanicke palace Cega. Brzi gradevinski zahvati uz koristenje prirucnog materijala iz srusenih antickih gradevina uoceni su u Zadru i Saloni te u drugim primorskim gradovima, a pripisuju se vremenu

 Dio sarkofaga s motivima iz Ahilova zi vota, polovica 3. stoljeca


nakon istjerivanja Istocnih Gota iz Dalmacije. 33 Ranosrednjovjekovnim prosirenjem juzne fronte Trogira pravilan anticki perimetar, koji se vjerojatno krije u gradskom tkivu unutar kasnoantickih zidina, preoblikuje se u poligonalnu
shemu. Poticaj ojacavanju luckog dijela grada vjerojatno su pljacke Saracena i Arapa koji su tijekom 9. st. zalazili u Jadran napadajuci primorske gradove. U nekim gradovima poput Zadra i Dubrovnika utvrctuju se i ojacavaju dijelovi grada prema moru.34 Osnivanjem bizantske teme Dalmacije jacaju strateske pozicije Carstva u obrani posjeda na Jadranu, a tributom mira gradovi reguliraju odnose sa Sklavinijama u zalectu. Krajem 9. i pocetkom 10. st. adaptira se manja prostorija pored luckih vrata u Trogiru za crkvu i posvecuje sv. Dujmu. Pravokutna gractevina sagractena u mectuprostoru izmectu kasnoantickih gradskih zidina i pomocnog vanjskog obrambenog zida preurectena je za sakralnu namjenu ugradnjom zidnih pilastara i suzavanjem istocnog dijela za svetiste.JS Jacanje kulta lokalnog mucenika u ranom srednjem vijeku, koji je po tradiciji propovijedao krscanstvo i u Trogiru, potvrda je metropolitanskih prava splitske crkve kao nasljednice salonitanske