“TOG SRETNOG DANA...” – UZ 440. OBLJETNICU LEPANTSKE BITKE
Dr. sc. Krešimir K u ž i ć UDK: 623.82 (497.5) “1571”
Zagreb, HR Izvorni znanstveni članak
Primljeno: 30. XII. 2010.
Trogiru je 1568. dodijeljena galija od strane Venecije ....
Galija se nazivala razlicito prema razlicitim izvorima : La Donna da Trau,La Cleopatra-Venedisc,Vna Muger con vna Serpiente-Veneciana.
Galija je bila klase SOTTILE ili BRZOPLOVKA.
......galije su se dijelile na: galije SOTILE, galije GROSSE ili bastarde i fuste ili galijice.
Klasična ratna galija bila je SOTILE ili BRZOPLOVKA. Njena dužina je bila od 46 do 52 m, širina oko 7 m, a gaz oko 2 m. Imala je dva jarbola, od kojih je prednji bio niži, a vesla su joj bila duga oko 12 m.
Osim ove podjele postojale su razlike između galije ponentine i galije levantine, i to u čvrstoći građe. Ponentine – od Španjolske do Kalabrije – bile su čvršće, ali sporije, a levantine – od Venecije do Levanta – bile su krhkije, ali brže.
Glede čuvanja i rasporeda galija, u mirnodopskim uvjetima dvije trećine galija stajale su u raspremi, i to isključivo u mletačkom Arsenalu, a od 15. stoljeća ostatak je bio po eskadrama u Jadranu, Krfu i Kreti, te manji broj po daljim uporištima. Kompleks Arsenala je bio golem i u njemu se u nekim vremenima čuvalo više od stotinu trupova galija. Kad je prijetio napad nekog neprijatelja ili kad je trebalo zastrašiti protivnika, mletačke vlasti su davale nalog da se određeni broj galija opremi, tj. da im se postave jarboli, jedra, snast te vesla i da se pošalju na popunu posadom.
Takve galije, samo s mornarima, slane su onda iz Mletaka u pojedine hrvatske gradove na Jadranu. Tek tamo se provodilo biranje i određivanje veslača, kojih je bilo oko 145 – 160 na brzoplovki, a na capitanama i fanalima oko 260.
Dakle, potpuno je krivo shvaćanje, koje se ponegdje nađe, kako su galije pripadale nekom našem gradu. Sve do i jedna ratna galija pripadala je Mletačkoj Republici.
Slika preuzeta sa stranice Muzeja grada Trogira
U borbi je zarobljena pulena s pobijeđenog protivničkog broda bila
dragocjeni rati trofej. Tako je sačuvana figura pijetla, pramčani ukras s
turske galije – ratni trofej trogirske galije koja je pod
zapovjedništvom vlastelina Luje Čipika 1571. godine sudjelovala u
čuvenoj bitci kod Lepanta. Figura pijetla izložena je u atriju palače
Čipiko u Trogiru gdje je nekada bila i figura žene s galije.
Klasična ratna galija bila je SOTILE ili BRZOPLOVKA. Njena dužina je bila od 46 do 52 m, širina oko 7 m, a gaz oko 2 m. Imala je dva jarbola, od kojih je prednji bio niži, a vesla su joj bila duga oko 12 m.
Osim ove podjele postojale su razlike između galije ponentine i galije levantine, i to u čvrstoći građe. Ponentine – od Španjolske do Kalabrije – bile su čvršće, ali sporije, a levantine – od Venecije do Levanta – bile su krhkije, ali brže.
Glede čuvanja i rasporeda galija, u mirnodopskim uvjetima dvije trećine galija stajale su u raspremi, i to isključivo u mletačkom Arsenalu, a od 15. stoljeća ostatak je bio po eskadrama u Jadranu, Krfu i Kreti, te manji broj po daljim uporištima. Kompleks Arsenala je bio golem i u njemu se u nekim vremenima čuvalo više od stotinu trupova galija. Kad je prijetio napad nekog neprijatelja ili kad je trebalo zastrašiti protivnika, mletačke vlasti su davale nalog da se određeni broj galija opremi, tj. da im se postave jarboli, jedra, snast te vesla i da se pošalju na popunu posadom.
Takve galije, samo s mornarima, slane su onda iz Mletaka u pojedine hrvatske gradove na Jadranu. Tek tamo se provodilo biranje i određivanje veslača, kojih je bilo oko 145 – 160 na brzoplovki, a na capitanama i fanalima oko 260.
Dakle, potpuno je krivo shvaćanje, koje se ponegdje nađe, kako su galije pripadale nekom našem gradu. Sve do i jedna ratna galija pripadala je Mletačkoj Republici.
 |
| slika preuzeta sa : http://hr.wikipedia.org/wiki/Mleta%C4%8Dka_galija_%22sottile%22 |
 |
| autor slike Herta Jukić |