ZDRAVI I VESELI BILI - ova internet štacija namjenjena je svima kojima je Trogir u srcu. Stranice je poveznica sa Facebook grupom "Trogir kroz povijest" kako bi se izbjega nedostatak u preglednosti objavljenih fotografija i članaka. Ovde je sve ono šta je objavljeno u grupi sortirano po kategorijama da je lakše pronac.
Trogir kroz povijest :https://www.facebook.com/groups/605241072892601/

MARMONTOV GLORIJET


ulomci teksta iz :
UDK 72:94(497.58)’’1806/1813”
Primljeno: 29. rujna 2011.
Prihvaćeno: 26. lipnja 2012.
Stručni rad
Dr. sc. Stanko Piplović
Split
GRADITELJSTVO U DALMACIJI ZA FRANCUSKE UPRAVE
izvor: hrcak.srce.hr/file/146781



Godine 1808. general Marmont naredio je pukovniku Plansonnu da se u Trogiru podigne spomenik zahvalnosti Francuskoj. Određeno je mjesto na poljani sv. Mihovila, kako se tada zvao krajnji zapadni dio grada po obližnjoj crkvi.
U morskom plićaku na četvrtastom postolju postavljen je glorijet u vidu okruglog paviljona na šest vitkih kamenih stupova sa šiljatim krovom iznad. S obalom je bio spojen malim mostom. U sredini je bila predviđena Napoleonova bista koja, međutim, nije postavljena.

 Autor fotografije Francuz Hubert Vaffier, 1892. god.,  fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu

Općinska uprava je oskudijevala sredstvima, a načelnik Koriolan Comoli nije želio od osiromašenih građana iznuđivati novac. Vremena su bila burna i teška. Grad je bio pun talijanskih i francuskih vojnika pa je u skoro svakoj privatnoj kući bilo njihovo konačište. Veliki porezi ogorčili sunarod. Načelnik se bojao porasta neraspoloženja.Nije se htio zamjeriti ni vlastima pa je za gradnju odlučio dati vlastitih 2.567 venecijanskih lira. On je to mogao učiniti kao imućan građanin i vlasnik više zgrada i zemljišta. Tako je spomenik iste godine podignut i to na sredini između venecijanske tvrđave Kamerlengo na jugu i okrugle kule sv.Marka na sjeveru.


Sagrađen je u klasicističkom stilu. Vjerojatno ga je projektirao Basilio Mazzoli jer se on u to vrijeme bavio rješavanjem sličnih zadataka i bio jedini arhitekt za kojega je sigurno da je u to vrijeme djelovao u Dalmaciji. Comoliju nikad nije vraćen novac uložen u gradnju, iako mu je bilo obećano. Preminuo je godine 1814. I njegovi nasljednici su vodili sudske parnica, ali bez uspjeha.
U ožujku 1809. g. općinska uprava je dala porušiti dio zapadnog gradskog zida između navedenih venecijanskih utvrda od glorijeta prema sjeveru. Tako je šetnja postala ugodnija na ovom slobodnom prostoru odakle se tada otvorio pogled na more, a sam spomenik je postao vidljivijim. Međutim, glorijet je stalno bio meta netrpeljivosti stanovnika.

Mozaik razglednica sa kraja 19 . Stoljeca

izvor slika : Facebook grupa "Trogir kroz povijest "
https://www.facebook.com/groups/605241072892601/?ref=bookmarks

*******
Kad je vec ric o njegovom glorijetu evo i dvi rici o njemu :
izvor slike i teksta :  http://hr.wikipedia.org/wiki/Auguste_Marmont


Auguste Frédéric Louis Viesse de Marmont (Châtillon sur Seine, 20. srpnja 1774. - Venecija, 22. ožujka 1852.) bio je francuski general i maršal.
Životopis
Bio je sin bivšeg časnika. Kako je i sam želio postati vojnik, otac ga šalje u Dijon na sveučilište gdje je proučavao i matematiku, ali prvenstveno vojničke studije. Uključio se u Napoleonovu vojsku i svoj rok služio u Toulonu . S Napoleonom je bio u osvajanjima u Egiptu. Godine 1799. se vraća u Europu. Godine 1801. postaje general-inspektor artiljerije.
Godine 1805. ga premještaju u Dalmaciju, gdje je obnašao dužnost vojnog zapovjednika za Dalmaciju, a nakon 1809. godine kao glavni guverner Ilirskih pokrajina djelovao je u Ljubljani.
Pokazao se sposobnim upraviteljem. Za njegovog mandata, a zahvaljujući njegovom angažmanu, dosta se učinilo na prometnoj gradnji po Dalmaciji (cestovne prometnice kroz Zagoru, Strada Marmont do Dubrovnika), za prosvjetu (francuske vlasti su uvele hrvatski i slovenski jezik u škole), a općenito su unaprijedile prosvjetu. U njegovo vrijeme se pokrenulo i prve novine na hrvatskom jeziku Kraglski Dalmatin.
Svoja djelovanja po Dalmaciji i Ilirskim pokrajinama je zapisao u svojim djelima, "Memoarima" i u putopisu "Putovanja maršala, vojvode od Dubrovnika".
Godine 1809. proglašen je vojvodom od Dubrovnika (duc de Ragusa).
Godine 1810. ponovno ga premještaju, ovoga puta u Španjolsku, pod zapovjedništvo Massene. Za vrijeme njegovog odmora u Ciudadu Rodrigu, u jesen 1811., morao je doći na dužnost glavnog zapovjednika u bitci kod Salamance.
Nakon Napoleonova pada, pristao je uz burbonsku stranku.
Umro je u Veneciji 1852. kao vojvoda od Reischstadta.