ZDRAVI I VESELI BILI - ova internet štacija namjenjena je svima kojima je Trogir u srcu. Stranice je poveznica sa Facebook grupom "Trogir kroz povijest" kako bi se izbjega nedostatak u preglednosti objavljenih fotografija i članaka. Ovde je sve ono šta je objavljeno u grupi sortirano po kategorijama da je lakše pronac.
Trogir kroz povijest :https://www.facebook.com/groups/605241072892601/

subota, 28. veljače 2015.

LUCIĆ IVAN

iuvor:  http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37386

Lučić (Lucić, Lucius, Lucich, Lucio), Ivan, hrvatski povjesničar i kartograf (Trogir, prije IX. 1604 – Rim, 11. I. 1679).


Član ugledne trogirske patricijske obitelji. Osnove humanističke izobrazbe stekao je u rodnome gradu. U Rimu je 1628. završio studij filozofije, matematike, političkih znanosti i književnosti. Doktorirao je civilno i crkveno pravo 1630. u Padovi. Nakon povratka u domovinu uključio se u javni život Trogira. Obnašao je dužnost člana komunalnoga vijeća i gradskoga suca. God. 1654. postao je članom Zavoda sv. Jeronima u Rimu. Uz obavljanje upravnih dužnosti bavio se proučavanjem kulturne i političke povijesti Dalmacije. Po uzoru na suvremena kritička izdanja o životu svetaca, 1657. objavio je u Rimu svoje prvo djelo Život blaženog Ivana ispovjednika, biskupa trogirskog, i njegova čudesa (Vita B. Ioannis confessoris episcopi Traguriensis et eius miracula), koje je važan izvor za hrvatsku, a posebice dalmatinsku povijest od XI. do XIII. st. S nakanom da dokaže kako Venecija zadržava naslov kraljevstva time što u svojoj državi posjeduje »regnum« Dalmaciju, započeo je sustavno prikupljati izvornu građu o prošlosti Dalmacije. Kao rezultat tog istraživanja nastalo je djelo O Kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske u šest knjiga (De Regno Dalmatiae et Croatiae libri sex), koje se smatra prvim znanstveno-kritičkim djelom hrvatske historiografije. U pisanju toga djela služio se građom iz arhivâ, gradskih kancelarija, javnih i privatnih knjižnica te djelima pisaca, od kojih su neki danas poznati samo na temelju njegovih prijepisa. U tom je djelu, dovršenom 1662., obuhvatio zbivanja iz prošlosti Dalmacije od rimskoga doba do 1480. Prvo izdanje tiskano je 1666. u Amsterdamu, a izašla su još dva izdanja iste knjige (1667. i 1668), od kojih je ono posljednje najpotpunije jer uz Kazalo znamenitih pojmova (Index rerum notabilium) i Pogrješke tako ispraviti (Errata sic corrigenda), sadrži rodoslovlja hrvatskih knezova i kraljeva, ispravljenu naslovnu stranicu i šest povijesnih karata Ilirika, koje čine prvi hrvatski atlas. Najpoznatija je šesta karta pod naslovom Današnji Ilirik (Illyricum hodiernum), posvećena hrvatskome banu Petru Zrinskomu. Nju je Joannes Blaeu 1668. uvrstio u svoj atlas Cosmographia Blaviana. U svojem drugom važnom povijesnom djelu, na temelju izvorne građe obradio je povijest rodnoga grada i događaje iz povijesti Dalmacije do polovice XV. st. Tiskano je u Veneciji 1673. pod naslovom Povijesna svjedočanstva o Trogiru, koji se sada zove Traù (Memorie istoriche di Tragurio ora detto Traù), a dopunjeno je Lučićevim kartama splitskoga područja (Territorii di Traù e Spalato). Ponovno je bilo objavljeno 1674. pod proširenim naslovom Povijest Dalmacije, a osobito grada Trogira, Splita i Šibenika (Historia di Dalmatia – Et in Particolare delle città di Traù, Spalatro e Sebenico). God. 1673. u Veneciji je bilo objavljeno i njegovo djelo Dalmatinski natpisi (Inscriptiones Dalmaticae), s natpisima i epigrafskim spomenicima iz dalmatinske, a posebice trogirske baštine. God. 1670. njegovom je zaslugom, u suradnji sa S. Gradićem, bio tiskan Satirikon (Satyricon) Petronija Arbitra. Lučićev kritički komentar Statuta i reformacijȃ grada Trogira (Statuta et reformationes civitatis Tragurii) ostao je u rukopisu sve do 1708., kada ga je u Veneciji objavio Jerolim Cipiko. Surađivao je i na djelima drugih autora, a među ostalim objavio je Bilješke uz geografsku riznicu Abrahama Ortelija (Notae ad Thesaurum Geographicum Abrahami Ortelii). S Fernandom Ughellijem surađivao je na djelu Sveta Italija (Italia Sacra). Među njegovom bogatom ostavštinom nalazi se i opsežna korespondencija vođena sa suvremenicima te mnogobrojni radovi s područja arheologije, geografije, matematike, fizike, astronomije i graditeljstva. Proučavao je i starokršćanske spomenike, rimske mozaike i natpise. Pokopan je u crkvi sv. Jeronima u Rimu.
Izvor Hrvatska enciklopedija