Prilikom
iskopa unutar rimskog kamenoloma u Segetu 1999.godine otkriven je onaj
vec spomenuti izvorni ulaz u kamenolom ali i vrlo dobro sacuvan žrtvenik
posvecen Heraklu iz 1.stoljeca .Osim lica ovog spomenika/žrtvenika
ukrašene su i njegove bocne stranice:na licu je uklesan natpis ,a na
bokovima dva prikaza simbolicnog karaktera.natpis glasi :
[.]ERCVL[.]
AVG . SAC .
DONATVS
CN . CORNELI .
CERTI . V . S . L .
Restitucija natpisa bila bi sljedeca: [H]ercul[i] / Aug(usto) sac(rum) / Donatus / Cn(ei) Corneli(i) / Certi (servus) v(otum) s(olvit) l(ibens).
Kao što se s natpisa može procitati, žrtvenik je Uzvišenomu Heraklu podigao Donat, rob Gneja Kornelija Certa, slobodno ispunjajuci dati zavjet.
Upravo ova cinjenica da je žrtvenik dao napraviti sluga/rob daje ovom nalazu poseban znacaj . Žrtvenik prvi spomenik Heraklova kulta, ne samo u Trogiru nego i na širem salonitanskom podrucju (Issa, Brac, Salona), na kojemu se kao zavjetodavac pojavljuje jedna osoba servilnog statusa. To je u suprotnosti s rimskim povijesnim vrelima prema kojima su iz Heraklova kulta bile iskljucene žene, robovi i oslobođenici.
Bocne strane središnjega kvadera zauzimaju dva prikaza, koja su unatoc oštecenjima gotovo u cijelosti sacuvana. Na lijevoj su prikazani karakteristicni Heraklovi atributi . Poljem dominira dijagonalno postavljena i o tanji kraj naslonjena masivna toljaga, od koje je odlomljen samo manji komad vrha. Toljaga je toliko kvalitetne izvedbe da su cak vidljivi i šiljci koji izlaze iz cetiriju rebara. Preko sredine toljage prebacena je lavlja koža. U prednjem su planu prikazani glava s grivom i prednje šape životinje, a u drugome stražnji dio tijela s repom. Klesar je na tijelu životinje prikazao cak i najsitnije detalje, kao što su kandže, oci i uši. Na desnoj je bocnoj stranici prikaz tronošca s posudom . Tronožac ima dvije fino izvijene I naprijed okrenute nožice te jednu koja je u drugom planu, postavljena frontalno prema gledatelju i stoga potpuno ravna. Na njemu stoji posuda tipa pehara.
Sve opisano u znanstvenom radu gospodina Dražena Maršića iz 2006.godine
