CRKVENO GRADITELJSTVO
RANOKRŠĆANSKE I PREDROMANIČKE CRKVE TROGIRA I ČIOVA
autori : Krešimir Regan, Branko Nadilo
Ostatci crkve Sv. Marije
Južni je dio glavnoga trogirskog trga zapravo neprekinuti
niz crkava. Tu su ostatci crkve Sv. Marije, mala zavjetna crkvica Sv.
Sebastijana sa zvonikom (podignuta iznad trijema crkve Sv. Marije) i iza
gradske lože crkva Sv. Barbare, negdašnja crkva Sv. Martina. Najzanimljivija je
svakako najistocnija koja se nalazi nedaleko opisane crkve Sv. Ivana Krstitelja
– Sv Marija od Poljane (S. Maria de Platea), a koju još zovu Sv. Marija od
Plokate, Sv. Marija na trgu, Sv. Marija Rotonda ili jednostavno Sv. Marija. To
je jedna od osam poznatih šesteroapsidnih dalmatinskih crkava i treca po ocuvanosti,
iza crkve Sv. Trojice u Splitu i Sv. Marije u Zadru, iako je 1833. temeljito
srušena, a nedavno djelomicno i u temeljima rekonstruirana.
Crkva se inace prvi
put spominje 1263. u zapisima pisarnice trogirske opcine. Ti se zapisi odnose
na zemlju, ali su cesto dokumenti u njoj, ispred nje ili pokraj nje sastavljani.
Prvi opis crkve potjecu iz 17 st., a napisao ga je Ivan Lucic koji istice
veliku starost i naziva je Madona della Piazza. Spominje i njezin portik
(predvorje) na zapadnoj strani koji je 1477. preuređen u zavjetnu crkvu Sv.
Sebastijana, za spas od kuge, s gradskim satom. Naime taj je kršcanski mucenik
(stradao 305.) inace zapovjednik Dioklecijanove tjelesne straže, uz Sv.
Fabijana i zaštitnik od kuge. O crkvi piše i Andreis koji spominje veliku starost, okrugli oblik i
cetiri oltara, a poslije se u jednoj biskupskoj vizitaciji iz 1756. uz starost
i okrugli oblik navode samo dva oltara. Najvažniji je opis iz 1833. prije
njezina rušenja prenio 1939. Urban Krizomali, svecenik i vjerski pisac, gdje se
izricito tvrdi da srednja kupola strši nad manjim kupolama . Najstariji je
crtež sacuvan u katastarskom planu Trogira iz 1830. gdje se u župnom vrtu na
jugoistocnom uglu trga uz crkvu Sv. Sebastijana nazire građevina šesterolisnog
tlocrta.
Iskapanja su u vrtu župne zgrade u Trogiru zapocela 1957., a
s najnužnijim konzervatorskim zahvatima nastavljena 1959. Radove je u sklopu
doktorskog rada vodio Tomislav Marasović. Podrucje je istraživanja bilo omeđeno
vrtnim zidom s istocne i sjeverne strane i to je zapravo bio zid nedovršene kuce
zapocete sredinom 19. st. Veci je dio bio prekriven raznovrsnim raslinjem, a
samo je južni dio bio poplocen. Nakon uklanjanja vegetacije rađena su sondažna
istraživanja i potom se prišlo sustavnom iskapanju. Iskopano je cijelo podrucje
šesteroapsidne crkve, a potom i međusobni spoj Sv. Marije i Sv. Sebastijana jer
je zid nove crkve presjekao veci dio zapadne apside. Istraživanja su 1959.
nastavljena iz crkve Sv. Sebastijana, ali i uklanjanjem plocnika, skidanjem
istocnoga zida i utvrđivanjem sjeverozapadne apside.
Potvrđeno je da je
crkva Sv. Marije tlocrtno imala oblik šesterolista s najvecim vanjskim
promjerom 11 m. Oko okrugle osnove pravilno su bile nanizane polukružne apside.
Unutrašnji je promjer kružne osnove iznosio 6 m, a prosjecni unutrašnji promjer
apsida 2,6 m. Debljina je zidova bila jednolicna (0,7 m), osim na spojevima
apsida (0,6 m). Ulaz je bio na zapadnoj strani, a prezbiterij na istocnoj.
Crkva je građena rusticnom tehnikom priklesanih lomljenaca, položenih u
nepravilnim slojevima u obilati sloj vapnenog morta. U unutrašnjosti su
zapažene tri podne razine, najniža u zapadnoj apsidi, u svetištu povišena za 15
cm i treca, najviša pred pragom zazidanih vrata crkve Sv. Sebastijana. Na
sredini je pronacen sarkofag koji je bio ispod poda izvorne crkve, a pokrovnica
mu je bila sastavni dio plocnika. Otvore osim na zapadu nije bilo moguce utvrditi,
a za svod se prema ostatcima u zapadnoj apsidi ustanovilo da pocinje nad
vijencem i da se pruža oko cijele apside. Za oblik i dimenzije tambura, po
analogiji s crkvom Sv. Trojice u Splitu, utvrceno je da pocinje nad vijencima
apsida i da kupola završava cunjastim krovom. Vrijeme je njezina nastanka određeno
vrlo široko – od 8. do 11. st. Rezultati
istraživanja objavljeni su 1963., a slucaj je htio da je te iste godine
americki povjesnicar umjetnosti prof. Thomas McCormick, tragajuci za crtežima
francuskog graficara i arhitekta Charlesa Loiusa Clerisseaua (1721.-1820.), u
Ermitažu u Sankt Peterburgu pronašao crtež trga u Trogiru iz 1757., što ga je
autor izradio kao clan istraživacke ekspedicije britanskog arhitekta Roberta
Adama koja je te godine proucavala i snimala Dioklecijanovu palacu u Splitu.
Kako je na crtežu bila jedna centralna građevina, obratio se
za pomoc Tomislavu Marasoviću. Crtež je
omogucio kompletiranje spoznaja o crkvi Sv. Marije. Potvrđeno je da je to bila
građevina cistoga šesterolisnog tlocrta, sa šest konha (latica) radijalno
raspoređenih oko kružne osnove. Apside su bile presvođene polukupolastim
svodom, a središnji je kružni prostor s kupolom nad tamburom bio nešto viši od
pretpostavljenog. Zahvaljujuci crtežu utvrđena je i rašclanjenost vanjskih
zidova apsida i tambura plitkim nišama, kao i dva dekorativna vijenca pod
krovovima polukružnih konha . Time je konacno riješen izgled crkve, ali je
otvorena još žešca rasprava o vremenu njezine izgradnje, posebno zbog vec
spominjane stare notice koju su navodili Petar Lucic i Ivan Lucic, ali i
Farlati, gdje se kao vrijeme gradnje ili obnove iz temelja spominje 8. st. Sada
je vrijeme gradnje pomaknuto na 10. ili 11. st. jer je zakljuceno kako se takve
složene građevine nisu mogle graditi u 8. st. A spomenuta se tvrdnja, ako je
uopce autenticna, možda odnosi na prijašnju gradnju koja je poslije pretvorena
u šesteroapsidalnu. Mnogo se raspravljalo i o pronađenom sarkofagu i o tome je
li bio u izgrađenoj crkvi ili je donesen poslije . No to je potaknulo raspravu
o vremenu nastanka i svrsi svih naših centralnih građevina, od jedne do šest
apsida koje su uglavnom grupirane na širem zadarskom podrucju te na Krku i u
Splitu i okolici. Ponovno je osnažen davni zakljucak da im je osnovni uzor bila
zadarska krstionica, štoviše mnoge crkve imaju i iste dimenzije. I ovdje je
zakljucak bio da su se takve crkve gradile samo u 11. st., s izuzetkom najvece,
Sv. Donata u Zadru koja je navodno građena pocetkom 9. st. Jedan od razloga za
određivanje nastanka tih crkava bio je i nacin građenja. Međutim to se pokazalo
nepouzdanim kriterijem jer su slicno građene i crkve iz starokršcanskog
razdoblja. Sve u svemu rasprava o nastanku i svrsi naših centralnih crkava ipak
još nije zakljucena .
