RAZVOJ NOVOG
BRODOGRADILIŠTA
Tekst i slike iz
:"Trogirska tradicijska brodogradnja"
Danka Radić
Danka Radić
Razvoj novog brodogradilišta započelo je u listopadu 1944. premještanjem remontne baze iz Visa u
Trogir. Brodogradilište je počelo raditi s 52 radnika za potrebe JRM. U
poslijeratnom razdoblju izgrađivalo je sve vrste drvenih brodova od
najobičnijih čamaca do najkompliciranijih brodova. Početak kapitalne izgradnje
novog brodogradilišta (objekti opremne radionice, mehaničke, motorne, bravarske
itd.) uslijedilo je 1946. kada se brodogradilište rapidno širi, modernizira i
mehanizira; nabavljaju se novi strojevi, povećava se broj radnika, grade se
manji drveni, većinom ribarski brodovi, potom jedinice za ratnu mornaricu. Od
1948. brodogradilište djeluje samostalno kao poduzeće „Jozo Lozovina-Mosor“.
 |
|
Trogirsko brodogradilište
nakon Drugog svjetskog rata
|
Potom je konstituirano kao SOUR „Brodomosor“ koja u svom sastavu ima: RO
„Brodogradilište“, RO „Brodoremont“ i RZ „Zajednički poslovi“. U samostalnoj
državi nastavlja svoj kontinuitet pod imenom BRODOTROGIR d. d. Glavni objekti u
brodogradilištu građeni su 1951.-1953. godine (glavno skladište, velika
brodograđevna radionica s tri navoza, nabavljen je dok u kojem se mogu dokovati
brodovi do 1800 tona nosivosti), a jedan dio 1956. godine (velika hala nad
malim navozima za gradnju jedinica do 40 metara). Godine 1948. brodogradilište
je započelo svoje prve radove u čeliku. U početku je vršilo popravke na
najjednostavnijim čeličnim brodovima i maonama, prevrtaljkama, klapetama itd.,
potom na raznim pomoćnim i lučkim jedinicama i naposljetku na putničkim
brodovima „Jadranske linijske plovidbe“. Prva veća rekonstrukcija i obnova
čeličnog broda izvršena je na tankeru Sisak – vlasništvo Jadranske linijske
plovidbe 1952. godine, a prve dvije novogradnje u čeliku, svaka po 500 TDW,
završene su i predane 1956. godine. Dakle, velika prekretnica u trogirskoj
brodogradnji bio je prijelaz na gradnju čeličnih brodova 1956. godine, kada se
brodogradilište orijentira na posve modernu proizvodnju, slijedeći
najsuvremenije tehnologije, tehničke novotarije i hidrodinamička rješenja
plovnih objekata u svijetu. Brodogradilište izrađuje i druge željezne
konstrukcije kao dizalice, motore, rezervoare itd. Za svoje potrebe
konstruiralo je dizalicu od 7 tona nosivosti. Potpuno se orijentira na gradnju
čeličnih brodova dok se dotadašnji pogon drvenih brodova koristio za gradnju,
odnosno obradu drvenog dijela trupa čeličnih brodova. Ono je prvo u državi
usvojilo novi način rada u drvenoj brodogradnji, sistem „laminacije“.
 |
|
Brodogradilište nakon
Drugog svjetskog rata
|
Ima dva
pogona: pogon za gradnju čeličnih brodova i pogon za gradnju drvenih i
kompozitnih brodova. Nakon toga izvozna orijentacija postaje primarnom
preokupacijom, a serije brodova indonezijskog, sovjetskog, švedskog, indijskog…
programa osigurale su mu dragocjeno povjerenje naručitelja. Grade se
najsuvremenije novogradnje i remont vrlo sofisticiranih brodova za strane i
domaće naručitelje, kao što su suvremeni tankeri za prijevoz nafte i naftnih
derivata od 40.000 TDW ili veliki dok-gigant za SSSR. Brodogradnja, koja je
između dvaju svjetskih ratova imala manufakturna obilježjaŠKVER MOSOR postala je relevantna industrijska grana s oko
5000 zaposlenih, s proizvodima za svjetsko tržište. Dakle i najnovija trogirska
povijest vezana je uz brodogradnju. S industrijom dolazi do civilizacijskog
skoka, promjene cjelokupne socijalne struktur tako da
je veliki dio stanovnika trogirske općine našao zaposlenja u brodograđevnoj
industriji. Stvoreni su novi kadrovi vrijednih radnika i inženjera koji su dali
novo obilježje gradu. Brodogradilište obuhvaća površinu od oko 170.000 m2. Dva
navoza (200 x 47 m i 160 x 20 m) omogućuju izradu brodova do 55.000 dwt i
plutajućih dokova do 60.000 tona dizanja. Za domaće i strane naručitelje u
brodogradilištu se grade razne vrste i tipovi plovnih objekata od kojih su
najčešći tankeri – barže, patrolni brodovi, teretni brodovi za prijevoz suhog
tereta nosivosti od 650 do 12.850 dwt, tankeri – product carrieri nosivosti od
6.000 dwt, plutajući dokovi kapaciteta dizanja od 1.500 do 60.000 tsd, oceanski
remorkeri za teglenje i spasavanje od 1689 brt, brodovi za prijevoz automobila
i putnika i drugi brodovi. Između pojedinih gradnji navozi primaju brodove za
rekonstrukciju, modernizaciju, reklasifikaciju, dokovanje i razne druge
popravke. Proizvodni program uključuje tankere za prerađevine i kemikalije,
plutajuće dokove, putničke i ro-ro putničke brodove, snadbjevače, tegljače,
spasilačke i druge brodove.
 |
|
Brodogradilište Jozo
Lozovina-Mosor
|
Tijekom Domovinskog rata brodogradilište radi
preinake kamiona u vojne
transportere, izrađuje mala torpeda, automatsko oružje, bombe (škveranke),
tenkovske zapreke, organizira i sprovodi obranu i logistiku te zbrinjuje sve
pripadnike raznih bojni iz redova Brodotrogira d. d. Nakon Domovinskog rata
dodatno se modernizira – ulaže u tehnologiju rada, restrukturira se, radi
remont i preinake brodova. Dakle brodogradilište u svom djelovanju ima vojni i
mirnodopski program u kojem gradi putničke brodove, brodove za tegalj,
opskrbljivače, brodove specijalne namjene, dokove, remont svih plovila, brodove
za rasuti teret, za prerađevine i kemikalije, tankere. Valja istaknuti da je
trogirsko brodogradilište najviše postiglo u izgradnji tankera te je dobitnik
brojnih svjetskih nagrada za izgradnju tankera. Dana 6. travnja 2013. godine
vlasništvo nad Brodotrogirom d. d. preuzela je tvrtka Kermas Energija d. o. o.
u vlasništvu g. Danka Končara. Budućnost Brodotrogira je restrukturiranje u
efikasno i moderno poduzeće u kojoj će, nadamo se, brodogradnja biti temeljna
gospodarska djelatnost kao bitno obilježje kulture i gospodarstva grada Trogira
 |
|
Brodogradilište Jozo
Lozovina-Mosor
|