Crkva Sv. Vida u Segetu Gornjem
izvor: http://www.casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE-60-2008-08-06.pdf
U sada gotovo potpuno
napuštenom zaseoku Baradici u Segetu Gornjem,smještenom na uzvisini
iznad Maloga trogirskog polja, u okružju starog groblja, smještena je
ranoromanicka crkva Sv. Vida. Prema ostatcima anticke turnjavice i
svjedovenjima povjesnivara Pavla Andreisa , crkva je izgrađena na
ruševinama antivkog gospodarstva. Uz južni se zid crkve naziru ostatci
nekih prigradnji, a okolica,koja je u međuvremenu prikladno uređena, nekad je bila pretrpana
stećcima i kamenim gomilama s ulomcima keramike i opeka. Crkva se malim
dimenzijama uklapa u stil onodobnih ranoromanivkih crkava i vjerojatno potjece s kraja 11. st. U nedavnoj je temeljitoj
rekonstrukciji, o kojoj nema nikakvih podataka, istaknuta kamena
struktura zidova iako je izvorno vjerojatno bila ožbukana. Zidovi su
nerašclanjeni, jedino su vrata na procelju ukrašena natkrivenim i
zaobljenim kamenim nadvojom, a apsida zaobljenom nišom. Na nadvratniku
su uklesana tri simetricno postavljena rusticna križa. I krov i
cetvrtasta apsida natkriveni su kamenim pokrovom, a bacvasti je svod
vjerojatno uništen u kasnijim pregradnjama.
To nije bilo moguce provjeriti jer je crkva zatvorena, a u literaturi nema mnogo podataka. O jednoj vecoj adaptaciji pocetkom 20. st. svjedoci i kamena ploca iznad vrata na procelju. Zvonik na preslicu vjerojatno je pridodan u kasnijim adaptacijama, baš kao i mali cetvrtasti prozori pokraj apsida na bocnim zidovima.
Crkva je izgrađena uz trasu rimskoga puta Tragurium-Scardona (Trogir-Skradin), a mnogobrojni rimski ostatci svjedoce da je to bila veca rimska aglomeracija. Naseljavanje je vjerojatno bilo potaknuto I kamenolomom na susjednom brdu Sv. Ilija, gdje se u starom vijeku vadio poznati trogirski mramor o kojemu je pisao i Plinije. Kamenolom je i danas aktivan, ali je s morske strane teško uocljiv. Titular je omiljeni srednjovjekovni svetac (Sv. Vid živio je u 4. st., a prema legendi je mucen pred carem Dioklecijanom), ali mu se kult i na kršcanskom Zapadu i Istoku poceo širiti vrlo rano jer mu je prva crkva posvecena u Rimu u 5. st. Gradnja crkve na rimskim ostatcima ipak može upucivati i na starije podrijetlo toga kultnog mjesta