četvrtak, 25. svibnja 2017.
O ovoj je temi već svašta rečeno, no možda u tekstu Lujana Luja Paraman ipak saznate koju novu informaciju. A ima i par rjeđih slika...
"Di si lave?"
Znate li čega je bilo, prema danas dostupnim podatcima, ukupno 13 na različitim građevinama u Trogiru? Znate li tko su Stjepan Ćalija (?), Filip Ercegović, Ivo Madiraca, Ivo Hrabar, Vicko Luić i Vladimir Šunto? Za tzv. trogirski incident sigurno znate... No u svakom slučaju, trebali biste razgledati zanimljive fotografije koje slijede, kao i pročitati kratki, ali informativni tekst - možda naučite nešto novo...
Mletački lavovi - spomenici krilatog lava sv. Marka predstavljaju državni simbol, svojevrstan grb Mletačke Republike, pod čijom se upravom Trogir nalazio od 1420. do 1797. godine. Kao simbol podložnosti grada Veneciji, ali i njezine zaštitničke uloge i jedinstva Republike, lavovi su obilježavali javni prostor u svim gradovima koji su se nalazili pod njezinom upravom.
Prema danas dostupnim podatcima, u Trogiru je ih je bilo 13. Obilježavali su sjeverna i južna gradska vrata, gradske fortifikacije (kulu sv. Marka, kaštel Kamerlengo i kuću gradske straže kod kule sv. Nikole uz južna gradska vrata) te javne građevine i spomenike na glavnom gradskom trgu (Komunalna palača, Gradska loža i spomen-stup na Cimatoriju). Arhivske fotografije i crteži potvrđuju postojanje lavova i na nekadašnjem štandarcu na trgu te na pročelju zgrade Zdravstvenog ureda koja se do 1910. nalazila na rivi. Pronalazak još jednog lava prilikom građevinskih radova na rekonstrukciji sjeverne obale otoka 2005. godine te ulomci lava s nepoznate lokacije koji se čuva u Muzeju grada Trogira, ukazuju da je takvih spomenika bilo zasigurno i više.
Iako u osnovi državni simboli, pojedini su spomenici imali značajnu umjetničku vrijednost. Najznačajniji je spomenik svakako lav sv. Marka koji se nalazio na reljefnom retablu Pravde (1471.) iznad sudačkog stola u Gradskoj loži na trgu, čiji su autori kipari Nikola Firentinac i Andrija Aleši. Monumentalna skulptura lava u prirodnoj veličini izrađena u visokom reljefu - djelo samog Firentinca - dominirala je ovim, prema ocjenama povjesničara umjetnosti, "najvećim i najmonumentalnijim profanim javnim spomenikom na istočnoj obali Jadrana u 15. stoljeću", ujedno i "najmonumentalnijim simbolom Mletačke Republike na Jadranu", koji je kao takav poslužio kao predložak za izradu brojnim kasnijim spomenicima na našoj obali, ali i šire.
Sudbina trogirskih lavova zapečaćena je 135 godina nakon prestanka postojanja Mletačke Republike, u noći s 1. na 2. prosinca 1932. godine, kada ih je razbijeno, a potom i uklonjeno ukupno osam, uključujući i Firentinčevog lava. Počinitelji - "šest omladinaca: Stjepan Ćalija, Filip Ercegović, Ivo Madiraca, Ivo Hrabar, Vicko Luić i Vladimir Šunto" su se sami predali 23. prosinca, uz opširnu izjavu o razlozima svoje akcije. Naime, tzv. trogirski incident bio je jedan u nizu incidenata potaknutih talijanskom iredentističkom politikom koji su tijekom 1932. godine jugoslavensko-talijanske odnose doveli na rub izbijanja ratnog sukoba.
Talijanski iredentisti još od kraja 19. stoljeća ističu nekadašnju pripadnost najvećeg dijela istočnojadranske obale Veneciji, odnosno zajedničku prošlost Talijana u granicama nove talijanske države i Talijana na teritoriju pod vlašću Austrije. U ovom kontekstu, iza 1. svjetskog rata, simboli nekadašnje Mletačke Republike postaju neželjeni simboli Italije i talijanstva, odnosno iredentističke politike i propagande te pretenzija za prisvajanjem - "oslobađanjem" Dalmacije.
Talijanskom okupacijom istočne obale Jadrana 1941. godine, trogirski lavovi ponovno dolaze u prvi plan. Ubrzo nakon ulaska u grad, vojnici su u kaštelu Kamerlengo iskopali lava koji je stajao na pročelju kapele sv. Marka. Talijanska je uprava planirala obnovu svih uništenih lavova pa je na pročelju Komunalne palače na mjestu starog postavljen novi. U otvorenoj knjizi obnovljenog lava iz lože uz stari je natpis "Iniusti punientur et semen impiorum peribit" ("Nepravednici će biti kažnjeni i sjeme bezbožnika izginut će") trebao biti uklesan i novi - u prijevodu: "Zločinci su kažnjeni i njihovo je sjeme izginulo". Usporedno s planovima obnove, teklo je i sustavno uklanjanje spomenika trogirskoj povijesti (primjerice spomenik banu Berislaviću i spomen-ploča sa spomenom hrvatskog imena). Isticanje venecijanske prošlosti i karaktera Dalmacije i planovi obnove lavova te uklanjanje spomenika hrvatske povijesti bili su dio talijanske državne politike koja je trebala pokazati navodni talijanski karakter anektiranog područja. Talijanskom kapitulacijom nestali su i ovi planovi, a svi tragovi prisilne talijanizacije grada uklonjeni su ubrzo nakon oslobođenja.
Iako u osnovi državno obilježje Mletačke Republike, uslijed političkih okolnosti, mletački lavovi su se od neutralnih i prihvatljivih znakova prošlosti pretvorili u simbole agresivne fašističke politike koja je dosljedno promicala lava sv. Marka kao simbol talijanstva Dalmacije. Danas su ti spomenici opet samo podsjetnici na nekadašnju mletačku vlast.