Starija crkva ispod crkve Sv. Ivana Krstitelja

Starija crkva ispod crkve Sv. Ivana Krstitelja

IZVOR: http://www.casopis-gradjevinar.hr/~hsgiorg1/gradjevinar/assets/Uploads/JCE-60-2008-03-06.pdf

Crkva Sv. Ivana Krstitelja u blizini je glavnoga gradskog trga i uz svoj su je samostan gradili benediktinci u 13. st. To je jednobrodna crkva koju je, sudeci prema skulpturi jaganjca na portalu i kiparskim znakovima na zidovima, gradio majstor Radovan, autor monumentalnoga portala katedrale. Tijekom zaštitnih arheoloških iskapanje provedenim oko benediktinske crkve pocetkom 1987. i krajem 1989. s istocne su i južne strane pronađeni ostatci apside ranokršcanske crkve. Polukružni je zid apside sacuvan u tjemenom dijelu u duljini od približno 4 m, a s južne strane spoj s apsidom i manji dio ravnog zida(0,5 m). Zidovi su znatno ošteceni temeljima ranoromanicke crkve koja je izgrađena unutar starije crkve i mnogim kasnosrednjovjekovnim zidanim grobovima Prema rekonstrukciji unutrašnji je raspon apside 6,4 m, što je nešto manje nego na cemeterijalnoj bazilici na lokalitetu Travarica (7,8 m). Temeljna je stopa starokršcanske apside gotovo metar ispod postojecega plocnika, a vanjski je zid, sacuvan do visine od 70 cm, gladak i bez tragova kontrafora ili bilo kakve rašclambe. Za razliku od vec spominjane bazilike nije pronađen subselij (klupa za kor), no možda je uništen prokopanom gotickom grobnicom. Kako su poznate samo dimenzije apside i nacin građenja vrlo je teško tipološki odrediti i apsidu i samu crkvu. Razrušen je i spoj zida i apside pa je nejasno završava li apsida potkovicasto ili s pilastrom na mjestu trijumfalnog luka. Sacuvan je premali dio zida da bi se moglo zakljuciti radi li se o trobrodnoj crkvi, na što ipak upucuju dimenzije apside. Zapadnocje procelje ranoromanicke crkve dopiralo do procelja romanicke crkve,a to je utvrđeno i sondiranjem . Srednjovjekovna je crkva pripadala muškom benediktinskom samostanu koji se cesto spominje u dokumentima povezanim s imanjima i pripadajucim sakralnim građevinama koje su nedvojbeni ili pretpostavljeni ranokršcanski položaji (Fumija, Arkanđel, Bijaci, Žedno). Stoga se može pretpostaviti da je maticna crkva utemeljena u doba prvoga benediktinskog vala tijekom 6. ili 7. st. A i ime je crkve vrlo logicno jer se nalazila u neposrednoj blizini krstionice pa je stoga posvecena Sv. Ivanu Krstitelju To međutim proturjeci Vanji Kovacic, voditeljici zaštitnih arheoloških istraživanja, koja pretpostavlja da je prijašnja crkva ispod Sv. Ivana Krstitelja bila posvecena Sv. Mariji, kako se zove i obližnja šesterolisna (šesterolaticna – šesterokonhna) crkva.To tumaci cinjenicom da je PetarLucic (otac povjesnicara Ivana, pjesnik i skupljac književnih djela i povijesnih dokumenata) spominjao u 8. st. gradnju nove crkve Sv. Marije iz temelja jer je prijašnja propala, a sondiranje je dokazalo da ipak leži na helenistickim zidovima. Crkve posvecene Blaženoj Djevici Mariji osnažene su koncilom u Efezu (431.), a bilo je uobicajeno da se grade dvojne crkve, od kojih je marijanska imala kongregacijsku namjenu, a druga se vezivala uz kult nekog mucenika. Drži da je druga crkva, paralelna s crkvom na mjestu današnjega Sv. Ivana Krstitelja, zapravo današnja katedrala posvecena Sv. Lovri. Stoga su obje crkve trebale nastati u 5. ili 6.st. 

Zanimljivo jest da su obje crkve, katedrala Sv. Lovre i crkva Sv. Ivana Krstitelja, dakle njihove ranokršcanske prethodnice i sadašnje crkve, smještene u istocnom dijelu grada, gotovo uz same gradske zidine. Obje su također iz temelja obnovljene u 13. st., jedna kao katedralna, a druga
kao samostanska. To bi znacilo da su obje temeljito stradale u napadu Saracena. Valja još dodati da se južno od crkve i samostana Sv. Ivana do pocetka 20. st. nalazio biskupijski sklop koji je zbog dotrajalosti srušen i na tom je mjestu podignuta zgrada suda. Biskupija nije dakle bila vezana uz katedralu, vec se prostirala uz gradske bedeme između benediktinskoga samostana i ciovskog mosta s kulom na obali. To samo znaci da bi odnose katedrale, benediktinskog samostana i biskupije, posebno od 11. st. otkad je Trogir biskupsko sjedište, trebalo dodatno proucavati i razjašnjavati.