Jedan od najljepših primjeraka grčke umjetnosti
pronađen u našim krajevima zasigurno je oštećeni reljef grčkog boga
Kairosa iz IV. st. pr.Kr.. Danas se čuva u umjetničkoj zbirci “Kairos”,
samostana Sv. Nikole u Trogiru.
Neka novija istraživanja ovog
reljefa pokazuju da nije nađen u Trogiru, već je u doba renesanse
donesen vjerojatno iz Grčke. Pronađen je u potkrovlju kuće nekoć u
posjedu obitelji Statilić (Statileo) koja je dala niz uglednih ljudi –
diplomata, umjetnika povezanih s ugarsko-hrvatskim dvorom, svjetskih
putnika. Stoga se pretpostavlja da je netko od njih pronašao ovaj reljef
negdje u svijetu i donio ga u Trogir.
Smatra se da je ovaj
prikaz najmlađeg Zeusovog sina najsličniji brončanom kipu Kairosa kojeg
je izrezbario Lizip. Nažalost, kip se nije uspio sačuvati u minulim
stoljećima i danas ga znamo jedino iz opisa u starim pisanim
dokumentima. Prikazivao je boga sretnog trenutka kao mladića s krilima
kako stoji na kugli s britvom u ruci. U kasnijem vremenu prikazivali su
ga kao mladića bujne, na tjemenu kratko podrezane kose, s vagom u ruci.
Smatralo se da Kairos budno motri trenutak u kojem će zdjelica vage doći
u ravnotežan, povoljan položaj – trenutak sreće.
Epigram grčkog pjesnika Posidippusa (poč. III.st.) najpotpuniji je sačuvani izvor koji nam može pomoći odgonetnuti Kairosovu zagonetnu pojavu. Epigram je pisan u formi dijaloga između promatrača i samog kipa. U prijevodu glasi otprilike ovako :
Epigram grčkog pjesnika Posidippusa (poč. III.st.) najpotpuniji je sačuvani izvor koji nam može pomoći odgonetnuti Kairosovu zagonetnu pojavu. Epigram je pisan u formi dijaloga između promatrača i samog kipa. U prijevodu glasi otprilike ovako :
Odakle stiže kipar?
Sa Sikiona.
- Njegovo ime?
- Lizip.
- A ti, tko si?
- Kairos, ja prestižem sve.
- Zašto hodaš na prstima?
- Uvijek sam u žurbi.
- Krila na stopalima, čak?
- Od vjetra sam brži.
- Zašto tako stežeš britvu desnom rukom?
- Kako bi upozorio ljude da sam oštriji od oštrice britve.
- Zašto ti pramen kose pada niz lice?
- Nek’ ga zgrabi svatko tko se nađe na mom putu.
- A straga, zašto si ćelav?
- Ma koliko velika želja bila, onaj koga preletim uhvatit’ me neće.
- Zbog čega te umjetnik stvorio?
- Da podsjećam ljude, stranče! S ovog trijema, ja sam opomena svima.
Kairos se smatra bogom sretnog trenutka, onim koji se pojavljuje jednom
u životu, dajući čovjeku mogućnost da ga “uhvati za čuperak”. Onaj koji
u tome uspije, smatran je sretnikom kojem se ispunjavaju želje.
Međutim, ovaj kratki odlomak Posidippusovog dijaloga s Kairosom upućuje i
na njegovo dublje značenje.
Kairos se nečujno i hitro kretao među ljudima pružajući im priliku da ga uhvate. Samom svojom pojavom Kairos poziva na budnost, oprez i odvažnost. Jer, oni koji zaobilaze probleme, koji su plahi i strašljivi pred životom, koji se boje djelovanja i promjene, ne mogu uhvatiti Kairosa. Izazovni, raskuštrani čuperak na njegovoj glavi pruža mogućnost, ali jedino o čovjeku ovisi hoće li u jednom trenutku djelovati. On sam mora izabrati. Ako pokuša, može uspjeti ili ne, ali ako odluči ostati “na sigurnom”, ne riskirati, nikada neće uhvatiti taj božanski trenutak. Kairos provocira, izaziva čovjeka da čini hrabra i smjela djela, da voli, da se žrtvuje za druge… Upravo zato, čuperak mu pada niz lice i može ga se uhvatiti jedino sprijeda, ako se čovjek s njime suoči. Zato nimalo ne čudi što je ovaj božanski mladić straga ćelave glave, jer ako jednom preleti, nemoguće ga je uhvatiti. Situacija, pravi trenutak u kojem nam je pružena šansa da reagiramo, odvažimo se i djelujemo – prošao je jednom i zauvijek.
Sve ovo upućuje na potrebu konstantne budnosti, spremnosti suočiti se s “novim”, s izazovom koji pred nas postavlja život. Takav čovjek ima mogućnost da pobjedi samoga sebe i nadiđe vlastita ograničenja. Zbog toga se u literaturi često spominje da upravo Kairos simbolizira brze odluke koje je donosio Aleksandar Makedonski. Ova veza proizlazi iz toga što je Lizip, najpoznatiji kreator Kairosa, bio kipar na Aleksandrovu dvoru.
Britva ili mač kojeg Kairos steže u ruci simbolom je nutarnje borbenosti i nepokolebljive volje pred kojima ne postoje zapreke. Drugim riječima, svaki put kada se čovjek osmjeli, kad se usudi suočiti se s nečim novim, on postaje pobjednik bez obzira je li izgubio ili pobijedio. Jer, dobio je bitku najvrijedniju od svih – pobijedio je samoga sebe, svoje strahove i svoja ograničenja. On tako postaje novi čovjek, onaj koji je u stanju konstantne budnosti, spreman djelovati ne vežući se za rezultate vlastitih djela.
Vaga koju Kairos drži u ruci nosi općeniti simbol trenutka kada su dvije sile – sile Neba i Zemlje – u najpovoljnijem položaju. To je trenutak kada se Nebo spušta k Zemlji, a ona uzdiže k Nebu, kada čovjek dobiva Kairosov božanski blagoslov. Tada ne postoje granice.
Za sve velike i male stvari u životu potreban je upravo JEDAN TRENUTAK. U njemu se rađamo, umiremo, donosimo odluke, pobjeđujemo ili gubimo …
U njemu se pojavljuje Kairos sa svojom vagom i daje mogućnost pobjede, donosi nam miris slave i poziva da istinski živimo. Život se sastoji od takvih trenutaka, ostalo odnosi magluština zaborava… Jedan časak s Kairosom, trenutak u kojem smo istinski živjeli, vrijedniji je od sto godina života bez njega. U njemu smo dotaknuli vječnost.
Možda baš sada iznad nas prelijeće Kairos tražeći Odvažne. Uhvatimo ga za čuperak… možda je tu upravo zbog nas.
Kairos se nečujno i hitro kretao među ljudima pružajući im priliku da ga uhvate. Samom svojom pojavom Kairos poziva na budnost, oprez i odvažnost. Jer, oni koji zaobilaze probleme, koji su plahi i strašljivi pred životom, koji se boje djelovanja i promjene, ne mogu uhvatiti Kairosa. Izazovni, raskuštrani čuperak na njegovoj glavi pruža mogućnost, ali jedino o čovjeku ovisi hoće li u jednom trenutku djelovati. On sam mora izabrati. Ako pokuša, može uspjeti ili ne, ali ako odluči ostati “na sigurnom”, ne riskirati, nikada neće uhvatiti taj božanski trenutak. Kairos provocira, izaziva čovjeka da čini hrabra i smjela djela, da voli, da se žrtvuje za druge… Upravo zato, čuperak mu pada niz lice i može ga se uhvatiti jedino sprijeda, ako se čovjek s njime suoči. Zato nimalo ne čudi što je ovaj božanski mladić straga ćelave glave, jer ako jednom preleti, nemoguće ga je uhvatiti. Situacija, pravi trenutak u kojem nam je pružena šansa da reagiramo, odvažimo se i djelujemo – prošao je jednom i zauvijek.
Sve ovo upućuje na potrebu konstantne budnosti, spremnosti suočiti se s “novim”, s izazovom koji pred nas postavlja život. Takav čovjek ima mogućnost da pobjedi samoga sebe i nadiđe vlastita ograničenja. Zbog toga se u literaturi često spominje da upravo Kairos simbolizira brze odluke koje je donosio Aleksandar Makedonski. Ova veza proizlazi iz toga što je Lizip, najpoznatiji kreator Kairosa, bio kipar na Aleksandrovu dvoru.
Britva ili mač kojeg Kairos steže u ruci simbolom je nutarnje borbenosti i nepokolebljive volje pred kojima ne postoje zapreke. Drugim riječima, svaki put kada se čovjek osmjeli, kad se usudi suočiti se s nečim novim, on postaje pobjednik bez obzira je li izgubio ili pobijedio. Jer, dobio je bitku najvrijedniju od svih – pobijedio je samoga sebe, svoje strahove i svoja ograničenja. On tako postaje novi čovjek, onaj koji je u stanju konstantne budnosti, spreman djelovati ne vežući se za rezultate vlastitih djela.
Vaga koju Kairos drži u ruci nosi općeniti simbol trenutka kada su dvije sile – sile Neba i Zemlje – u najpovoljnijem položaju. To je trenutak kada se Nebo spušta k Zemlji, a ona uzdiže k Nebu, kada čovjek dobiva Kairosov božanski blagoslov. Tada ne postoje granice.
Za sve velike i male stvari u životu potreban je upravo JEDAN TRENUTAK. U njemu se rađamo, umiremo, donosimo odluke, pobjeđujemo ili gubimo …
U njemu se pojavljuje Kairos sa svojom vagom i daje mogućnost pobjede, donosi nam miris slave i poziva da istinski živimo. Život se sastoji od takvih trenutaka, ostalo odnosi magluština zaborava… Jedan časak s Kairosom, trenutak u kojem smo istinski živjeli, vrijedniji je od sto godina života bez njega. U njemu smo dotaknuli vječnost.
Možda baš sada iznad nas prelijeće Kairos tražeći Odvažne. Uhvatimo ga za čuperak… možda je tu upravo zbog nas.