SV. Mavar – Žedno
Tonči BURIĆ,
IZVOR: hrcak.srce.hr/file/136585
Crkva se nalazi pri vrhu terasaste padine koja s jugoistočne strane omeđuje široku prodolinu iznad uvale Mavarštica na južnoj strani otoka Čiova. Prodolina je ispunjena vinogradima i maslinicima, koji su danas većim dijelom zapušteni. Manji dio toga prostora, posebice oko same crkve, sastoji se od šume bora i crnike (česmine). Cijeli areal pruža se od mora do zaravni na vrhu otoka, gdje je smješteno današnje selo Žedno. Sjeverozapadno od sela, na spoju prodoline i zaravni nalazi se položaj Čentrasi(e) -Kučerine, gdje se prema iskazima mještana nalaze vidljivi ostaci starijega naselja. Rekognosciranje toga položaja pokazat će bi li se tu moglo potražiti srednjovjekovno naselje, kojemu je crkva Sv. Mavra bila župska, a ujedno i grobljanska. Crkva se po prvi put javlja u pisanim izvorima u 14. stoljeću. Iskopavanja su pokazala da je na položaju crkve Sv. Mavra već od 1. stoljeća postojao manji gospodarski sklop. Veoma skromne ostatke zidova iz toga vremena, preostale nakon radikalne obnove kompleksa u kasnoj antici (4.-5. stoljeće), nije moguće preciznije funkcionalno determinirati. Jedino je gusterna iz toga razdohija, ohnovljena tek u novome vijeku, veoma dobro sačuvana, zahvaljujući stalnoj nužnosti njene uporabe. Pokretni nalazi pokazuju da su rimskodobne zgrade na tom položaju bile pokrivene crijepom, jer je pronađena veća količina ulomaka tegula i imbreksa. Nešto je bolje dokumentiran svakodnevni život, pretežito ostacima keramičkoga posuđa i malobrojnim nalazima novca i stakla. Taj je datiran novcima cara Klaudija (41.-54.), jednim sestercijem i jednim asom. Posebice su brojni -što je i razumljivo ulomci amfora idoHa. Keramičko posuđe pokazuje širi funkciona-Ini spektar, a ujedno i tehnološku različitost izrade. Struktura mu varira od grubih posuda, rađenih još u prapovijesnim ilirskim tehnikama s dosta kalcita u strukturi, preko uobičajenih provincijalnih tipova, do fine ranorimske keramike (terra rossa ili sigillata, bojena i reljefna keramika i sL). Prevladavaju ipak oblici posuđa lokalne proizvodnje i provincijalne tehnologije izrade. Pronađenasu i dva manja ulomka grobnih spomenika (stele ili titulusi), koji potvrđuju trajnost toga ruralnoga sklopa.
U kasnoj antici (tijekom 4. ili 5. stoljeća prema nalazima i stratigrafiji lokaliteta) dolazi do radikalnog radiranja ranorimskih zgrada i prvog ozbiljnijeg remećenja arheoloških slojeva (inače plitkih zbog krševitog terena i tankog nanosa crvenice). Mjestimice je sloj ranorimskog razdoblja, zajedno sa sitnim materijalom nasipavan na pojedinim pozicijama zbog nivelacije terena za potrebe nove izgradnje i uređenja okoliša. Kasna antika potvrđena je također keramičkim nalazima: amfore, zdjele, vrčevi itd., mahom provincijalnih oblika i tehnike izrade, a ima i više ulomaka gruboga posuđa. Uočljiv je nedostatak finije keramičke robe, prepoznatljiv u ranorimskom sloju. Od drugih nalaza ima novca, stakla i pokoji metalni predmet (igle, čavli). Pronađeni su novci 4. stoljeća, jedan Konstantina 1. Velikog (307.-337.), a drugi njegovih sinova iz sredine 4. stoljeća (kasnoantičke i ranorimske novce determinirao je kolega Tomislav Šeparović iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, pa mu ovom prigodom zahvaljujem).
U odnosu na prethodno razdoblje ostaci arhitekture su nešto bolje sačuvani. Do sada je otkrivena jedna četvrtasta prostorija u čijem je sjeveroistočnom kutu sačuvana deblja podnica i ostaci zidne žbuke. Taj je objekt razoren tek izgradnjom srednjovjekovne crkve. Nalazi ranoga srednjeg vijeka nisu potvrđeni u dosadašnjimnalazima, što upućuje na prekid života početkom 7. stoljeća. Tek izgradnjom župske crkve Sv. Mavra, čiji oblik i struktura sačuvanoga starijeg ziđa ukazuju na period romanike, obnavlja se život na tom prostoru, ali u sasvim drugoj funkciji. Naselje je u srednjem vijeku dislocirano na neki drugi obližnji položaj (Čentrasi ?), a na ostacima nekadašnje villae rusticae podiže se crkva oko koje se postupno formira groblje.
Ranorimska gusterna do crkve Sv. Mavra, obnovljena u 18. stoljeću
Grobovi oko crkve pružaju se u dva odjelita sloja, od kojih je donji suvremen samoj crkvi i pripada razvijenom srednjem vijeku, a gornji nastaje u kasnom srednjem vijeku i početkom novoga, kada se groblje župe Žedno premješta na novi položaj. L' donjem sloju nije bilo nalaza, a u gornjemu su rijetki: jedna brojarnica i nekoliko kopčica za hlače ("ažule"). Crkva je više puta obnavljana i preuređivana, a radikalno je produžena u baroknom slogu, kada je obnovljena i stara rimska gusterna. U tom razdoblju do crkve je bio pustinjački sklop, zbog kojega je vjerojatno i obnovljena gusterna, a to razdoblje potvrđuju i ostaci prigradnji uz južni zid crkve, ulomci novovjekovne glazirane keramike, te slivni kanal obnovljene gusterne. Prestanak života oko Sv. Mavra i na položajima potencijalnih zaselaka uokolo, uvjetovan je nizom različitih zbivanja. Tako je već izgradnjom dominikanskog samostana Sv. Križa na obali Kaštelanskog zaljeva sa sjeverne strane Čiova stvorena osnova za nastanak novoga ukopišta župe Žedno, a postupno se i naselje premješta na povišene položaje oko vrha otočne antiklinale, gdje je i danas staro jezgro sela. Od tada se crkva Sv. Mavra koristi samo na blagdan svoga patrona 15. siječnja.
Tonči BURIĆ,
IZVOR: hrcak.srce.hr/file/136585
Crkva se nalazi pri vrhu terasaste padine koja s jugoistočne strane omeđuje široku prodolinu iznad uvale Mavarštica na južnoj strani otoka Čiova. Prodolina je ispunjena vinogradima i maslinicima, koji su danas većim dijelom zapušteni. Manji dio toga prostora, posebice oko same crkve, sastoji se od šume bora i crnike (česmine). Cijeli areal pruža se od mora do zaravni na vrhu otoka, gdje je smješteno današnje selo Žedno. Sjeverozapadno od sela, na spoju prodoline i zaravni nalazi se položaj Čentrasi(e) -Kučerine, gdje se prema iskazima mještana nalaze vidljivi ostaci starijega naselja. Rekognosciranje toga položaja pokazat će bi li se tu moglo potražiti srednjovjekovno naselje, kojemu je crkva Sv. Mavra bila župska, a ujedno i grobljanska. Crkva se po prvi put javlja u pisanim izvorima u 14. stoljeću. Iskopavanja su pokazala da je na položaju crkve Sv. Mavra već od 1. stoljeća postojao manji gospodarski sklop. Veoma skromne ostatke zidova iz toga vremena, preostale nakon radikalne obnove kompleksa u kasnoj antici (4.-5. stoljeće), nije moguće preciznije funkcionalno determinirati. Jedino je gusterna iz toga razdohija, ohnovljena tek u novome vijeku, veoma dobro sačuvana, zahvaljujući stalnoj nužnosti njene uporabe. Pokretni nalazi pokazuju da su rimskodobne zgrade na tom položaju bile pokrivene crijepom, jer je pronađena veća količina ulomaka tegula i imbreksa. Nešto je bolje dokumentiran svakodnevni život, pretežito ostacima keramičkoga posuđa i malobrojnim nalazima novca i stakla. Taj je datiran novcima cara Klaudija (41.-54.), jednim sestercijem i jednim asom. Posebice su brojni -što je i razumljivo ulomci amfora idoHa. Keramičko posuđe pokazuje širi funkciona-Ini spektar, a ujedno i tehnološku različitost izrade. Struktura mu varira od grubih posuda, rađenih još u prapovijesnim ilirskim tehnikama s dosta kalcita u strukturi, preko uobičajenih provincijalnih tipova, do fine ranorimske keramike (terra rossa ili sigillata, bojena i reljefna keramika i sL). Prevladavaju ipak oblici posuđa lokalne proizvodnje i provincijalne tehnologije izrade. Pronađenasu i dva manja ulomka grobnih spomenika (stele ili titulusi), koji potvrđuju trajnost toga ruralnoga sklopa.
U kasnoj antici (tijekom 4. ili 5. stoljeća prema nalazima i stratigrafiji lokaliteta) dolazi do radikalnog radiranja ranorimskih zgrada i prvog ozbiljnijeg remećenja arheoloških slojeva (inače plitkih zbog krševitog terena i tankog nanosa crvenice). Mjestimice je sloj ranorimskog razdoblja, zajedno sa sitnim materijalom nasipavan na pojedinim pozicijama zbog nivelacije terena za potrebe nove izgradnje i uređenja okoliša. Kasna antika potvrđena je također keramičkim nalazima: amfore, zdjele, vrčevi itd., mahom provincijalnih oblika i tehnike izrade, a ima i više ulomaka gruboga posuđa. Uočljiv je nedostatak finije keramičke robe, prepoznatljiv u ranorimskom sloju. Od drugih nalaza ima novca, stakla i pokoji metalni predmet (igle, čavli). Pronađeni su novci 4. stoljeća, jedan Konstantina 1. Velikog (307.-337.), a drugi njegovih sinova iz sredine 4. stoljeća (kasnoantičke i ranorimske novce determinirao je kolega Tomislav Šeparović iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, pa mu ovom prigodom zahvaljujem).
U odnosu na prethodno razdoblje ostaci arhitekture su nešto bolje sačuvani. Do sada je otkrivena jedna četvrtasta prostorija u čijem je sjeveroistočnom kutu sačuvana deblja podnica i ostaci zidne žbuke. Taj je objekt razoren tek izgradnjom srednjovjekovne crkve. Nalazi ranoga srednjeg vijeka nisu potvrđeni u dosadašnjimnalazima, što upućuje na prekid života početkom 7. stoljeća. Tek izgradnjom župske crkve Sv. Mavra, čiji oblik i struktura sačuvanoga starijeg ziđa ukazuju na period romanike, obnavlja se život na tom prostoru, ali u sasvim drugoj funkciji. Naselje je u srednjem vijeku dislocirano na neki drugi obližnji položaj (Čentrasi ?), a na ostacima nekadašnje villae rusticae podiže se crkva oko koje se postupno formira groblje.
Ranorimska gusterna do crkve Sv. Mavra, obnovljena u 18. stoljeću
Grobovi oko crkve pružaju se u dva odjelita sloja, od kojih je donji suvremen samoj crkvi i pripada razvijenom srednjem vijeku, a gornji nastaje u kasnom srednjem vijeku i početkom novoga, kada se groblje župe Žedno premješta na novi položaj. L' donjem sloju nije bilo nalaza, a u gornjemu su rijetki: jedna brojarnica i nekoliko kopčica za hlače ("ažule"). Crkva je više puta obnavljana i preuređivana, a radikalno je produžena u baroknom slogu, kada je obnovljena i stara rimska gusterna. U tom razdoblju do crkve je bio pustinjački sklop, zbog kojega je vjerojatno i obnovljena gusterna, a to razdoblje potvrđuju i ostaci prigradnji uz južni zid crkve, ulomci novovjekovne glazirane keramike, te slivni kanal obnovljene gusterne. Prestanak života oko Sv. Mavra i na položajima potencijalnih zaselaka uokolo, uvjetovan je nizom različitih zbivanja. Tako je već izgradnjom dominikanskog samostana Sv. Križa na obali Kaštelanskog zaljeva sa sjeverne strane Čiova stvorena osnova za nastanak novoga ukopišta župe Žedno, a postupno se i naselje premješta na povišene položaje oko vrha otočne antiklinale, gdje je i danas staro jezgro sela. Od tada se crkva Sv. Mavra koristi samo na blagdan svoga patrona 15. siječnja.